Riječki nadbiskup kao Vizionar godine — tko koga jebe?

Otkako je Riječanin postao nadbiskup, svijet se malo pomaknuo. Mate Uzinić, čovjek koji je odlučio da se ne smiješiti samo zato što mu se ponekad čini da je Bog favorizirao njegovu stranu, dobio je nagradu Vizionar godine u kategoriji društvo. Pa, koji kurac? Nije da se u Hrvatskoj ne dijele nagrade, ali kad je netko iz crkvenih krugova u pitanju, tu se već moraš zapitati o kriterijima izbora. Je li to zaista vizionarstvo ili samo još jedan slučaj kada institucija odluči nagraditi sama sebe za nešto što bi se moglo smatrati osnovnom dužnošću?

Uzinić je poznat po svom društvenom angažmanu i javnim istupima o uključivosti i dijalogu. Sve to zvuči sjajno, dok ne shvatiš da se iza svakog plemenitog cilja često skriva slon u sobi — a to je da se crkva, kao institucija, još uvijek bori da zadrži svoje mjesto u modernom društvu koje se sve više udaljava od religijskih dogmi. Tako je, dragi prijatelji, na kraju krajeva, uvijek riječ o opstanku.

U društvu u kojem se svaka sekunda mjeri klikovima, a svaka riječ mora biti odobrena od strane PR tima, ovakvi naslovi postaju ključni. Na kraju, mi smo svi samo potrošači informacija. S jedne strane, imamo prezentaciju koja može zvučati kao bajka, a s druge strane, stvarnost koja se neprestano ruši. Tko će se danas sjetiti da je crkva nekad bila moralna vertikala, a ne samo još jedan komad marketinga?

Neprestano se pitam: ako je riječki nadbiskup toliko angažiran, zašto ne uspijeva premostiti razlike koje su odavno postavljene među ljudima? Možda je problem u tome što se razgovor o dijalogu često pretvara u monologe, a svi znamo koliko su oni produktivni. Da, da, pričati o uključivosti dok se istovremeno isključuju ljudi koji ne odgovaraju normama može biti jebeno ironično.

Možda bi bilo bolje da se nagrade dijele onima koji su zaista promijenili svijet, a ne onima koji su se samo prilagodili trenutnim trendovima. U redu je imati dobre namjere, ali kad se iza tih namjera skriva zaštita vlastitih interesa, onda se postavlja pitanje — tko koga tu zapravo vara?

Nije mi drago što moram reći da su ovakve nagrade često samo način da se održi privid društvene odgovornosti, dok se u stvarnosti ništa ne mijenja. Dok se mi ovdje bavimo nagradama, svijet se vani suočava s pravim problemima — od klimatskih promjena do socijalne nepravde. A tko se brine za to? Barem ne oni koji sjede u udobnim foteljama i primaju nagrade za "angažman".

Nadam se da će se netko sjetiti postaviti pitanje — što zapravo znači biti vizionar? Je li to samo lijepa etiketa ili postoji stvarna vizija koja se može pretočiti u akciju? I tako, dok se Mate Uzinić smješka na pozornici, mi možemo samo gledati i pitati se: tko će sljedeći dobiti nagradu za "najbolje izgovorene riječi" dok svijet gori?

Izvor: fiuman.hr