Robot na HKS-u: dvadeset godina katoličkog obrazovanja i prvi put da je netko došao s pitanjem koje nije iz udžbenika

Dvadeset godina Hrvatskog katoličkog sveučilišta i umjesto da slave s diplomama, dočekao ih je robot. Ne bilo kakav robot, nego onaj koji maše i postavlja pitanja koja bi čovjek postavio da ima muda. "On može odgovarati?" pita robot, a kamere snimaju premijera kako se smiješi onim smiješkom koji ste vidjeli na tisuću inauguracija, otvaranja, presijecanja vrpci i polaganja kamenova temeljaca koji će ostati kamenovi dok se ne pojavi sljedeći izbori pa ih netko ponovo ne otkrije kao "prioritet".

Robot je došao, mahnuo, postavio pitanje, i otišao. Više duha nego pola govora koje sam čuo na sveučilišnim obljetnicama u zadnjih trideset godina. Jer robot nije morao paziti što govori. Robot nije imao PR tim koji mu je napisao tri verzije iste rečenice s tri različita sinonima za "napredak". Robot je jednostavno pitao ono što svi misle, a nitko ne izgovori naglas: može li itko ovdje odgovoriti na išta stvarno?

Pogledajte kadar. Premijer, predsjednik Sabora, ministar obrazovanja, ministar graditeljstva, nadbiskup, kardinal. Cela ekipa koja odlučuje o budućnosti obrazovanja u zemlji u kojoj se robot na sveučilištu još uvijek doživljava kao kuriozitet, a ne kao standard. Dvadeset godina HKS-a. Dvadeset godina u kojima je tehnologija napravila više promjena nego u prethodnih dvjesto. I što su oni radili? Otvarali su još jednu zgradu, potpisivali još jedan protokol, slikali se s još jednim rektorom. Robot je došao i svojim pitanjem razotkrio ono što se u hrvatskom obrazovanju podrazumijeva: da je pitanje već uvreda.

Jer u Hrvatskoj se ne postavljaju pitanja. U Hrvatskoj se slušaju odgovori. Ministar obrazovanja govori, nadbiskup blagoslivlja, premijer zaključuje, i svi su sretni jer je sve po protokolu. A robot, taj jebeni komad metala i koda, napravio je više za kritičko mišljenje na toj ceremoniji nego cijeli studij filozofije u zadnjih pet godina. Samo jednu rečenicu. "On može odgovarati?" I cijela se prostorija ukočila, jer nitko nije znao je li to šala, provokacija ili najava da će uskoro strojevi preuzeti posao koji ljudi očito ne žele raditi — postavljati neugodna pitanja.

Zamislite da robot postane standard na svim hrvatskim sveučilištima. Ulazite na faks, robot vas pita: "Zašto studiraš ovo?" Izlazite s diplome, robot vas pita: "Što si naučio?" Na promociji, robot pita rektora: "Zašto ovaj student ima diplomu ako ne zna ono što piše na prvoj stranici udžbenika?" Katastrofa. Totalna katastrofa za sustav koji funkcionira na pretpostavci da je diploma sama po sebi dokaz znanja, a ne pitanje koje traži odgovor.

Dvadeset godina HKS-a. Dvadeset godina u kojima je hrvatsko obrazovanje proizvelo generacije ljudi koji znaju sve o tome kako se treba ponašati na razgovoru za posao, a ništa o tome kako se postavlja pitanje koje bi moglo ugroziti taj posao. Robot je došao i pokazao im da je pitanje moćnije od odgovora, da je znatiželja važnija od protokola, i da je jedini način da se nešto promijeni — prestati mašiti i početi pitati.

Nije drago. Nije slučajno. Nije greška. Robot je bio najpametnija osoba na toj ceremoniji. A to govori više o stanju hrvatskog obrazovanja nego bilo koji izvještaj OECD-a, bilo koja strategija, bilo koja reforma koja će stići za pet godina i biti mrtva za šest.

Izvor: riportal.net.hr