Roditelji se žale na obrazovni sistem: "Samo jedan sat matematike u mjesec dana?

U ovom trenutku, možda bi bilo korisno malo se zapitati: kako je moguće da djeca u osnovnoj školi imaju samo jedan sat matematike u mjesec dana? Jebeno, to zvuči kao loša šala, ali nažalost, to je stvarnost s kojom se suočavaju mnogi roditelji. obrazovni sustav u Hrvatskoj miriše na propast, a vijesti iz Matulja su samo kap u moru. Ravnateljica škole, koja se očito trudi održati sliku o normalnosti, tvrdi da učenici imaju redovitu nastavu, ali stvarnost pokazuje nešto sasvim drugo. U ovom slučaju, istina je vjerojatno negdje između onoga što administracija želi čuti i onoga što roditelji vide.

Zamislite situaciju: dijete se vraća iz škole i s osmijehom na licu kaže: "Mama, danas smo imali matematiku!" Ispostavi se da je taj jedan sat bio jedini u mjesecu. Kako bi se uopće moglo očekivati da se uči nešto smisleno kada se nastava odvija u ovakvim intervalima? U doba kada je znanje ključno, ovakvi su podaci zabrinjavajući. Čini se da se ravnateljica više brine o svojoj reputaciji nego o obrazovanju djece. Ako je obrazovanje temelj budućnosti, onda se ovdje gradi kuća od karata.

Roditelji, koji se žale na nedostatak nastave, postavljaju opravdana pitanja: gdje su stručni zamjenici? Zašto djeca ne mogu imati redovitu nastavu? U međuvremenu, ravnateljica uvjerava javnost da su sve mjere poduzete kako bi se osigurala kontinuirana nastava. Ali, može li se vjerovati nekome tko se očigledno bori protiv istine? Ovaj obrazovni kaos nalik je na cirkus, s jednim clowenom prepunim obećanja, dok ostali pokušavaju održati ravnotežu na žici.

Da ne zaboravimo, matematika nije samo predmet — to je način razmišljanja, logika, sposobnost analize i rješavanja problema. Ako se djeca ne upuštaju u ove važne koncepte, kako će sutra funkcionirati u svijetu koji zahtijeva kritičko razmišljanje? Kad se suočimo s pitanjem: "Kako je moguće da djeca nemaju nastavu matematike?", dolazimo do ključnog problema — obrazovni sustav ne uspijeva ispuniti svoju svrhu.

Ravnateljica može reći što god želi, ali stvarnost je da roditelji vide ono što se događa. Ako djeca uče samo osnovne stvari, kako će sutra razumjeti složenije koncepte? U ovom ludilu, gdje se nastava svodi na minimum, postavlja se pitanje - je li to uistinu obrazovanje ili samo formalnost? Jesmo li spremni platiti cijenu ignorancije? Jer, na kraju dana, tko će snositi posljedice? Djeca, naravno.

Zamislite sljedeće: djeca uče samo jedan sat matematike mjesečno, a onda ih čekaju zadaci koji zahtijevaju vrlo malo znanja. Kako će se oni snaći u životu kad se suoče s stvarnim izazovima? Ako učitelji nisu tu da ih vode, gdje ćemo onda naći stručnjake koji će ih podučavati? I ne, ovo nije pitanje samo za roditelje — ovo je pitanje za sve nas. Gdje smo mi kao društvo kada dopuštamo da obrazovanje postane luksuz?

Situacija u Matuljima nije izolirana, ona je simptom mnogo šireg problema. U cijeloj Hrvatskoj, odgajatelji i nastavnici bore se s istim izazovima — nedostatak resursa, neadekvatna plaća, i naravno, sveprisutna birokracija koja ih guši. U tom kontekstu, roditelji se nalaze kao jedini štit između svoje djece i sistema koji jednostavno ne funkcionira. Jer, koji kurac se događa kada je jednom djetetu potrebna pomoć, a sustav nije tu da odgovori?

S jedne strane, imamo djecu koja se bore da razumiju osnovne koncepte, a s druge strane, imamo administraciju koja se igra s riječima i brojevima. "Osigurane su stručne zamjene", kaže ravnateljica, dok roditelji gledaju kako njihova djeca gube vrijeme. Kako je moguće da u 21. stoljeću, kada tehnologija napreduje brže nego ikad, ne možemo osigurati osnovne uvjete za kvalitetno obrazovanje? Umjesto toga, svjedočimo kako se znanje svodi na minimum dok se administracija bavi politikom umjesto obrazovanjem.

U ovoj situaciji, svatko tko se bavi obrazovanjem zna da su učitelji ključni. Ako oni nedostaju, a djeca nemaju jedinstvenu priliku za učenje, onda se sve svodi na prazne priče. Nažalost, takve priče se ponavljaju i ponavljaju, a posljedice su uvijek iste — generacija bez znanja.

Roditelji se bore za svoju djecu, ali što je s onima koji nemaju dovoljno sredstava da se bore? U ovom takozvanom obrazovnom sistemu, mnogi su ostavljeni sami sebi, a to je problem koji se mora riješiti. Izgleda da se u ovom slučaju, kao i u mnogim drugima, istina gura pod tepih, a djeca su ti koji trpe.

Kao društvo, moramo se zapitati: kakvu budućnost želimo za svoju djecu? Ako nastava matematike postane luksuz, koji je sljedeći predmet na redu? Možda se uskoro nećemo trebati brinuti o tome - jer ćemo svi biti zauzeti brojanjem dana do kraja školskog sustava. Budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: fiuman.hr