Skuplji od pretplate, jeftiniji od morala.

Sto dvadeset eura za komad plastike koji će vam donijeti sav svijet besplatnog streaminga — dok ne shvatite da ste vi taj koji se streama. Analiza sigurnosnih stručnjaka otkrila je da jeftine TV kutije koje obećavaju neograničeni sadržaj ne samo da tajno iznajmljuju vašu internetsku vezu potpunim strancima, nego se još i pretvaraju da su mobilni telefoni koji klikću oglase na web stranicama generiranim umjetnom inteligencijom. Cijela operacija miriše na najveću prijevaru u povijesti digitalnog marketinga, a vi ste u njoj, dragi moji, statisti.

Počnimo od početka, jer početak je uvijek najbolji dio — osim kad se radi o lošem softveru. Ti jeftini streaming stickovi, oni bez imena koje prepoznajete, s onim logotipom koji izgleda kao da ga je nacrtao čovjek koji je čuo za dizajn ali ga nikad nije sreo, rade jednu vrlo jednostavnu stvar: prodaju vam iluziju. Objasnit ću to jednostavno, jer očito treba. Vi kupite kutiju za sto dvadeset eura, ona vam da pristup svim filmovima i serijama svijeta, a vi zauzvrat date — sve. Svoju internetsku vezu, svoje podatke, svoju privatnost, svoj bandwidth koji se koristi za generiranje lažnog prometa koji vara oglašivače da plaćaju za klikove koje nikad nijedan čovjek nije napravio.

To je, ako bolje pogledate, najgenijalnija shema koju je kriminalni um ikad smislio. Razmislite na trenutak. Oglašivači plaćaju za klikove. Netko treba kliknuti. Tko će kliknuti? Pa, vaša TV kutija, koja se pretvara da je telefon, koja se pretvara da je čovjek, koja klikće na oglase na stranicama koje je generirala umjetna inteligencija, koje su napravljene isključivo da bi se na njima klikalo. To je savršeni krug prijevare, zatvorena petlja u kojoj je jedina stvarna žrtva — osim vas — oglašivač koji plaća za ništa. Ali oglašivače nitko ne žali, jer oglašivači su krvopije koje su to i tražile.

Ono što je zanimljivo, a riječ "zanimljivo" ovdje koristim u smislu "užasno i depresivno", jest činjenica da ove kutije rade na način koji je tehnički genijalan, ali moralno na razini djeteta koje je otkrilo da može lagati o dobi. One koriste vašu IP adresu, vašu vezu, vašu električnu energiju, da bi generirale promet koji vodi do novca u džepovima ljudi koje nikad nećete sresti. A vi, dok gledate svoj besplatni film, zapravo financirate cijelu mrežu prijevare koja se hrani naivnošću ljudi koji misle da su nešto dobili besplatno. Niste. Platili ste sto dvadeset eura i pritom postali dio zločinačkog poduhvata vrijednog milijarde dolara.

Sada ću vam postaviti pitanje koje se nameće samo po sebi, pitanje koje bi postavilo svako razumno ljudsko biće koje nije provelo posljednjih deset godina u prodaji: ako je uređaj toliko jeftin i toliko dobar, zašto ga ne prodaje nijedna kompanija kojoj možete ući u ured i požaliti se? Zašto ga ne proizvodi nijedna tvrtka čije ime možete izgovoriti bez osjećaja da će vam se jezik zapetljati? Zašto, odnosno, kupujete elektroniku od ljudi koji svoje proizvode prodaju isključivo na platformama koje ne provjeravaju prodavače, s opisima koji su prevedeni s kineskog preko njemačkog na engleski, s fotografijama koje su očito ukradene s drugih proizvoda?

Odgovor je, naravno, onaj koji je u srcu svake prijevare: jer je jeftino. I tu leži cijela poanta. Ljudi ne kupuju te kutije zato što su glupe — iako, budimo iskreni, nisu ni pametne — nego zato što su jeftine. A jeftino je, u svijetu tehnologije, gotovo uvijek sinonim za "netko drugi plaća razliku". Ponekad je to radnik u tvornici u kojoj se rudari kobalt bez zaštitne opreme. Ponekad je to okoliš koji se uništava da bi se dobile rijetke zemlje. A ponekad — i ovo je novost — to ste vi, vaša internetska veza i vaša reputacija, koju vaša kutija koristi da bi sudjelovala u prijevari oglašivačke industrije.

I tu dolazimo do dijela koji je uistinu fascinantan, u onom smislu u kojem je fascinantna prometna nesreća koju ne možete prestati gledati. Ove kutije ne samo da kradu vašu vezu, nego to rade na način koji je tehnički tako sofisticiran da bi impresionirao svakoga tko je ikad radio u mrežnoj infrastrukturi. One koriste tehnike koje su razvijene za botnetove, za napade na banke, za kibernetički rat — i koriste ih da bi klikale na oglase za proizvode koje nitko ne želi, na stranicama koje je napisao algoritam koji ne razumije što piše. To je kao da ste angažirali kirurga da vam izvadi krajnik, a on vam umjesto toga izvadi mozak i proda ga na crnom tržištu, jer je to lakše i bolje plaćeno.

A najgore u cijeloj priči? Većina ljudi koji su kupili te kutije nikad neće saznati da su dio problema. Gledat će svoje filmove, serije, dokumentarce o tome kako je netko drugi uništio svoj život, i neće imati pojma da njihova kutija istovremeno radi za nekog drugog. To je najveća ironija cijele priče: ljudi koji su kupili uređaj da bi dobili besplatan sadržaj, zapravo su postali sadržaj. Nisu oni ti koji gledaju — oni su ti koji se gledaju, koji se mjere, koji se analiziraju i koji se koriste. Digitalni svijet je pun ljudi koji misle da su potrošači, a zapravo su proizvod. A ova kutija je samo najočitiji primjer tog fenomena.

Možda je vrijeme da prihvatimo jednu jednostavnu istinu koju smo pokušavali izbjeći otkad je netko prvi put rekao "nema besplatnog ručka": u tehnologiji ništa nije besplatno. Sve što dobijete bez plaćanja, platit ćete na neki drugi način — privatnošću, podacima, bandwidthom, sigurnošću. Ove TV kutije su samo najočitiji primjer tog pravila, jer su toliko očito loše da je gotovo nevjerojatno da ih itko kupuje. Ali ljudi ih kupuju. I kupovat će ih, jer je ljudska priroda da vjeruje u čuda, pogotovo kad su čuda jeftina. A onda se čude kad čudo počne raditi protiv njih.

Najbolji dio? Oglašivačka industrija, koja je žrtva ove prijevare, nije ništa manje kriva. Oni su stvorili sustav u kojem se klikovi kupuju i prodaju kao roba, u kojem je lažni promet normaliziran do te mjere da je postao očekivan, u kojem se algoritmi bore protiv algoritama u vječnom ratu tko će koga prevariti. Ova TV kutija je samo logičan vrhunac tog sustava — savršeni parazit koji se hrani na tijelu koje je već bilo bolesno. I dok se oglašivači čude zašto njihovi oglasi ne donose rezultate, negdje u svijetu tisuće malih kutija klikću na njihove oglase, generirajući savršeno beskoristan promet koji samo troši novac. To nije greška sustava. To je sustav.

I tako dolazimo do zaključka koji se nameće sam po sebi, zaključka koji bi mogao biti naslov svakog predavanja o digitalnoj pismenosti: ako uređaj obećava sve, vjerojatno želi sve. Vašu vezu, vaše podatke, vašu privatnost, vašu naivnost. A vi ćete mu to dati, jer je to jednostavnije nego razmisliti o tome što zapravo kupujete. Sto dvadeset eura za mirnu savjest i osjećaj da ste nadmudrili sustav — to je cijena koju ste spremni platiti. A sustav, dakako, već računa na to. Uvijek računa na to. To je način na koji funkcionira.

Izvor: krebsonsecurity.com