SpaceX prodaje oblake Googleu za milijardu mjesečno

Devedeset i dvjesto milijuna dolara mjesečno za računalne kapacitete. To je iznos koji bi srednjovjekovnog vladara natjerao da proda pola kraljevstva i još ostane dužan, ali u svijetu gdje se magla prodaje po cijeni zlata, to je samo još jedan utorak. Raketna kompanija koja bi teoretski trebala biti fokusirana na Mars, kolonizaciju i spašavanje čovječanstva od samog sebe, sada je najveći preprodavač umjetne inteligencije na planetu. Ili barem najskuplji.

Ako ste mislili da je cloud computing dosadan, niste pratili dovoljno pažljivo. Ono što se događa iza kulisa nije dosadno — to je psiho-thriller u kojem glavni junaci prodaju istu stvar dvaput, samo što je drugi put skuplja i zove se "AI optimizacija". Google treba više procesorske snage nego što je itko ikad zamislio za svoju Gemini platformu, a SpaceX je jedini koji ima dovoljno frižidera da rashladi 110 tisuća Nvidijinih čipova koji zuje kao roj ljutih pčela.

Naravno, tu je i ona mala sitnica da SpaceX ide na burzu. IPO je najavljen, a investitori su već počeli licati usne kao mačke kraj mlijeka. Jer što bi moglo poći po zlu kad najvrjednija privatna kompanija na svijetu potpiše ugovor koji joj donosi više od milijardu dolara mjesečno prije nego što uopće izađe na tržište? To je kao da dođeš na spoj s bankovnim izvodom i vjenčanim listom u istoj ruci.

Pitajte bilo kojeg inženjera koji je radio na skaliranju infrastrukture: najteži dio nije izgraditi sustav, nego ga održavati dok ti netko s vrha šalje mailove s pitanjima zašto je latencija porasla za tri milisekunde. A ovdje se radi o 110 tisuća grafičkih procesora koji troše struju kao mali grad i stvaraju toliko topline da bi mogli grijati pola Berlina. Netko će morati sjediti u sobi s klima uređajem i gledati kako se brojke pomiču, dok se vani investitori pitaju je li ovo pametno ili suludo.

Odgovor je, naravno, oboje. Pametno jer je novac stvaran, suludo jer je ovisnost o jednom dobavljaču — Nvidiji — postala toliko apsurdna da bi i najzagriženiji monogamist pozelenio od zavisti. Kad jedna kompanija kontrolira 80 posto tržišta čipova za AI, nemaš izbora. Platiš ili odeš kući bez igračke. A Google nema namjeru ići kući bez igračke, pogotovo ne kad mu konkurencija diše za vratom s vlastitim modelima koji su sve bolji i jeftiniji.

E sad, ono što je stvarno zanimljivo nije sama brojka, nego što nam govori o strukturi moći u tehnološkom svijetu. Raketna kompanija postaje najveći pružatelj AI infrastrukture. Cloud provider postaje najveći kupac AI čipova. Proizvođač čipova postaje najvrjednija kompanija na svijetu. Svatko prodaje svakome, a jedini koji plaćaju račun su korisnici na dnu lanca — vi i ja, kad idući put otvorimo pretraživač i dobijemo odgovor koji je generirala umjetna inteligencija na čipovima koji su prošli kroz tri ruke prije nego su dotaknuli naš ekran.

I dok se svi čude kako je netko uspio dogovoriti ugovor od 920 milijuna dolara mjesečno, ja se pitam: kako to da nitko nije primijetio da smo stvorili sustav u kojem jedna kompanija kontrolira i hardver i softver i infrastrukturu i distribuciju? To više nije slobodno tržište, to je feudalizam s boljim marketingom. Baruni su zamijenili mačeve patentima, a kmetovi su zamijenili plugove pretplatama na cloud usluge.

Jedino što me tješi je činjenica da povijest ne miruje. Prije deset godina nitko nije čuo za Nvidijine grafičke procesore za AI. Prije pet godina SpaceX je bio samo raketa koja je padala na platforme. Prije tri godine Googleov Gemini nije postojao. Brzina promjene je toliko velika da će za pet godina netko drugi vjerojatno prodavati nešto treće četvrtome, a ovaj ugovor će izgledati kao smiješna greška iz prošlosti. Ili kao genijalan potez. Ovisi o tome tko piše povijest.

Jedno je sigurno: dok vi čitate ovo, negdje u nekom podatkovnom centru, 110 tisuća čipova radi punom parom, troši struju i stvara buku, a netko broji novac koji će doći s idućom uplatom. I tako svaki mjesec. Dok ne dođe sljedeća revolucija.

A ona uvijek dođe. Samo što nitko ne zna kad.

Izvor: the-decoder.com