Spice galaxy i državni rulet

Tisuću petsto eura je cijena koju je sud odredio za 0,3 grama sintetske droge u džepu dvadesetpetogodišnjaka iz Mrkoplja, što je otprilike pet tisuća eura po gramu ako ste dobri s matematikom, ili cijena jednog prosječnog sranja s terase u centru Rijeke ako ste loši s matematikom i drogama. Nije loš posao, pogotovo ako uzmete u obzir da taj taj sud istovremeno gleda u drugom smjeru dok se u istom gradu prodaje bijelo u otvorenom na Korzu, ali eto — netko je odlučio da je spice galaxy taj egzemplarni slučaj koji će ući u anale. Policija je mladića zaustavila u Ulici Portić u 16:35, što je čudno vrijeme za posjedovanje droge, jer tko normalan nosi sintetiku u ranu jesenju popodne dok sunce još prži asfalt i miris bure miješa s ispušnim plinovima iz autobusa. Mogao je barem pričekati večer, kao što dolikuje.

Dijagnoza je jednostavna: imamo sustav koji kažnjava ljude jer su uhvaćeni, ne zato što su napravili nešto posebno opasno. Nula zarez tri grama je količina koja bi u normalnom svijetu izazvala podizanje obrve, a ne sudski proces s presudom i novčanom kaznom. To je količina koju prosječni konobar u Rijeci proguta kroz nos za jedan vikend, a da mu ne padne na pamet da će zbog toga dobiti službeni papir s grbom i pečatom. Ali eto — ovaj momak iz Mrkoplja, koji je vjerojatno došao u grad po namirnice ili kod cure, završio je u statistici kao pobjeda u ratu protiv droge. Rat protiv droge. Koji kurac uopće znači ta fraza u kontekstu 0,3 grama sintetske tvari koju je netko sintetizirao u laboratoriju u Kini ili Indiji, zapakirao u foliju, prokrijumčario preko tri granice i prodao za dvadeset eura na autobusnom kolodvoru? To nije rat. To je farsa s presudom.

Najzanimljiviji dio cijele priče nije kazna, nego pitanje zašto je sud uopće trošio vrijeme na ovo. Općinski sud u Rijeci ima stotine predmeta koji čekaju godine, od imovinskih sporova do nasilja u obitelji, a netko je odlučio da je prioritet procesuirati mladića s gramom droge koji nije nikoga ozlijedio, nije nikoga opljačkao, nije nikoga ubio. Samo je stajao na ulici s nečim u džepu što mu je vjerojatno trebalo da preživi još jedan dan u Mrkoplju, koji je mjesto gdje ljudi bježe od grada jer im je grad preskup, a sad je dobio kaznu koju neće moći platiti jer nema posao. Jer da ima posao, ne bi nosio spice galaxy u džepu u 16:35 u Rijeci. Ili bi, tko zna, ljudi su čudni. Ali vjerojatno ne bi.

Sustav funkcionira tako da hvata one koji nemaju novca za odvjetnika, nemaju veze u pravosuđu, nemaju mogućnost da se izvuku s opomenom. Mladić iz Mrkoplja nema šanse protiv državnog aparata koji treba pokazati rezultate, treba statistiku, treba brojke za europske izvještaje o borbi protiv droge. Tisuću petsto eura je njegov doprinos toj statistici, i to je smiješno jer je to iznos za koji bi u normalnom svijetu kupio pola sata odvjetničkog savjeta koji bi mu rekao da prizna krivnju i moli za blažu kaznu. Što je i napravio, očito. Pametno. Jer jedini način da izađeš iz hrvatskog pravosuđa bez ozljeda je da se ne opireš, da spustiš glavu, da platiš i odeš kući u Mrkopalj gdje ćeš opet naći istu drogu za dvadeset eura jer je ponuda i dalje tu, samo je cijena kazne porasla.

Ako pogledamo malo širu sliku, ovo nije priča o drogi. Ovo je priča o tome kako država troši resurse na simptome umjesto na uzroke. Netko je odlučio da je bolje uhvatiti konzumenta nego uložiti u prevenciju, u liječenje, u obrazovanje, u bilo što što bi smanjilo potražnju umjesto da kažnjava ponudu. Jer ponuda je tu, bila je tu prije deset godina, bit će tu za deset godina, samo će se promijeniti ime droge — spice galaxy, spice diamond, spice something — dok god postoji netko tko želi pobjeći iz stvarnosti u Mrkoplju ili bilo kojem drugom mjestu gdje perspektiva ne postoji. Tisuću petsto eura neće riješiti taj problem. Samo će ga pomaknuti na drugu adresu, u drugi džep, u drugu ulicu.

I tako smo došli do točke gdje je jedini pobjednik u ovoj priči državni proračun koji je dobio tisuću petsto eura, a jedini gubitnik mladić koji će sada imati kaznenu evidenciju, što znači da neće dobiti posao ni u Mrkoplju ni u Rijeci ni igdje drugdje. Što znači da će mu trebati još više droge da preživi. Što znači da će ga opet uhvatiti. Što znači da će opet platiti. I tako u krug, dok ne završi u zatvoru ili na groblju, a država će slaviti još jednu pobjedu u ratu protiv droge. Pas mater.

Izvor: fiuman.hr