The Gentlemen ransomware group sada je druga najaktivnija kriminalna banda po broju žrtava, što je...

Devedeset posto. To je provizija koju normalne kompanije daju samo kad prodaju maglu na razini državne lutrije, a ovdje je nude ljudima koji vam zaključaju bolnicu, školu ili gradski informacijski sustav i traže da platite u bitcoinima da biste ponovo vidjeli svoje vlastite datoteke. The Gentlemen su shvatili nešto što su svi veliki igrači u cyber kriminalu shvatili prije njih, ali su ga prvi formulirali kao poslovni model: ne trebaš biti najbolji haker na svijetu, trebaš biti najbolji poslodavac. Daj ljudima 90 posto, i doći će ti oni koji znaju raditi, oni koji su umorni od toga da im matična banda uzima pola, oni koji su shvatili da je etika u ovom poslu luksuz koji si netko može priuštiti samo ako ima naslijeđeni novac.

Ono što je zanimljivo nije to što su uspješni, nego način na koji su postali uspješni. Nisu izmislili novu vrstu ransomwarea, nisu pronašli zero-day exploit koji ruši cijeli internet, nisu hakirali Microsoftove servere. Napravili su nešto mnogo jednostavnije, mnogo opasnije i mnogo teže za zaustaviti: stvorili su karijerni put. Dok se normalne kompanije bore s fluktuacijom zaposlenika i problemima zadržavanja talenata, The Gentlemen su otvorili oglas za posao koji nudi bolje uvjete od 90 posto legalnih IT firmi. I ljudi su došli. Naravno da su došli. Kad ti netko ponudi da za jedan uspješan napad zaradiš više nego za godinu dana rada u firmi koja ti daje božićnicu u vrijednosti poklon bona za Interspar, pitanje nije zašto ljudi odlaze u kriminal, pitanje je zašto ih više ne odlazi.

Ovdje dolazimo do dijagnoze koju nitko ne želi postaviti jer boli. The Gentlemen nisu anomalija, oni su simptom. Simptom sustava u kojem je sigurnost postala trošak koji se reže prvi, u kojem se IT odjeli tretiraju kao troškovni centri dok se direktoru kupuje novi auto, u kojem se backup provjerava jednom godišnje kad ga revizor pita. Pacijent pokazuje sve znakove kroničnog samozavaravanja: vjeruje da se njemu neće dogoditi, da su njegovi podatci previše glupi da bi ih netko šifrirao, da su hakeri samo u filmovima. A onda dođe netko tko je pročitao O'Reillyjevu knjigu o društvenom inženjeringu, pošalje mail s naslovom "Hitno: potvrda dostave" i za tri sata svi serveri vrište na ruskom.

Najljepši dio priče? The Gentlemen su zapravo samo kopirali poslovni model koji su legalne firme koristile godinama. Affiliate programi, partnerske provizije, bonusi za učinak – to nije njihov izum, to je standardna praksa u svakoj ozbiljnoj prodajnoj organizaciji. Samo što oni prodaju nešto što je stvarno potrebno ljudima, a to je povratak u normalno stanje nakon što im netko uništi život. Ironija je toliko gusta da bi se mogla rezati nožem: kriminalci su shvatili da je bolje dati 90 posto izvođačima nego ih držati na minimalcu i čuditi se zašto odlaze, dok legalne firme i dalje misle da je ping-pong stol u uredu dovoljan da zadrži inženjera koji vrijedi pola milijuna godišnje.

A identitet onoga koji stoji iza svega? Neko vrijeme će ostati misterij, ali nije teško pogoditi. Netko tko je dovoljno pametan da izgradi ovakav sustav, netko tko je proveo dovoljno vremena u mračnim kutovima interneta da zna kako funkcioniraju i legalne i ilegalne strukture, netko tko je vjerojatno bio s druge strane barikade prije nego što je shvatio da je lakše biti gazda nego radnik. Možda bivši sigurnosni konzultant, možda netko tko je radio za firmu koja prodaje antivirusna rješenja, možda netko tko je samo gledao kako sustav funkcionira i odlučio ga iskoristiti na način koji nitko nije predvidio.

Dok god budemo tretirali sigurnost kao trošak, dok god budemo zapošljavali ljude koji ne znaju razliku između phishinga i ribolova, dok god budemo mislili da je "to se nama ne može dogoditi" validna strategija, The Gentlemen će imati posla. I ne samo oni – svaka nova banda koja se pojavi, svaki novi klon, svaka nova varijanta istog starog problema. Jer problem nije u tehnologiji. Problem je u ljudima koji misle da je 90 posto provizije puno, a ne shvaćaju da je 10 posto koje ostaje bandi zapravo jedini dio koji će ikad vidjeti – ostatak ide u pravne troškove, u bijeg, u život u sjeni.

I tako smo opet došli do istog zaključka. Jedina konstanta u cyber kriminalu je sposobnost ljudi da podcijene koliko su njihovi podatci vrijedni dok ih netko drugi ne zaključa i ne zatraži otkupninu.

Izvor: krebsonsecurity.com