Tribina u Rijeci promovirala mogućnost priziva savjesti umjesto vojnog roka

Trideset godina nakon rata, dok se još uvijek sjećamo tih groznih vremena, Rijeka je postala mjesto gdje se raspravlja o prizivu savjesti kao alternativnoj opciji vojnog roka. Na tribini pod nazivom "Pravo na izbor" postavili su pitanje koje nekako zvuči kao da se netko sjetio reći "ej, a što ako ne želimo ratovati?" Zvuči kao apsurd, ali evo nas. U gradu koji je bio svjedok povijesnih previranja, sada raspravljamo o nečem što se čini kao osnovno ljudsko pravo, ali u stvarnosti je još uvijek samo san.

U doba kada se političke elite nadmeću u kreiranju slika junaka, normalno ljudsko biće traži jednostavnu stvar: pravo izbora. Svi smo mi nekad bili mladi i naivni — mislili smo da će se svijet promijeniti, da ćemo živjeti u miru. A onda nas stvarnost udari po glavi kao šamar hladnog vjetra na Kvarneru. S jedne strane, imamo vojnu obvezu koja se doživljava kao nužnost, a s druge strane, postoje oni koji žele reći "ne, hvala". I tu dolazi do sukoba. Koji kurac se događa kada društvo počne postavljati pitanja o moralnosti rata?

Mirovne inicijative često zovu na prigovor savjesti, ali koliko to zapravo znači kada se suočavamo s povijesnim nasljeđem koje nas tjera da se ponašamo kao roboti bez srca? Na tribini su se okupili ljudi koji su voljni preuzeti rizik; oni su se odlučili boriti za svoje uvjerenje, čak i kada znaju da će se suočiti s otporom. I onda se postavlja to čudno pitanje: jesu li oni heroji ili samo obični ljudi koji žele živjeti u skladu s vlastitim uvjerenjima?

Možda je pravo pitanje ovo: ako vojni rok nije izbor, što je onda? Ako se moraš boriti, ali ne želiš, koji kurac ti preostaje? Čini se da su svi zaboravili na jedan važan detalj — ljudska prava. U ovom ludom svijetu, gdje se ljudi bore za sve, od prava na privatnost do prava na ljubav, jedno je sigurno: prava na mir i život bez rata trebala bi biti osnovna.

I tako, dok se čini da su svi zaboravili na onu osnovnu ljudsku potrebu da žive mirno, Rijeka se ponovo pojavljuje kao svjetionik nade. Centar za studije mira i konflikata, koji je organizirao ovu tribinu, pokazuje da postoje ljudi koji se ne boje suočiti s vlastitim uvjerenjima. U gradu gdje su se neki povijesni procesi završili, a drugi započeli, ova inicijativa pokazuje da postoji volja za promjenom, čak i kada je situacija bezizlazna.

Svi smo mi svjesni kako izgleda vojni rok — to je šutnja na koju se svi moraju pretvoriti, a oni koji se protive, obično završe na margini društva. Što se događa kada se netko usudi reći "ne"? Hoće li biti ismijavan, ili će ga možda shvatiti ozbiljno? U ovom trenutku, Rijeka postaje mjesto gdje se mijenja narativ. Ljudi se okupljaju, raspravljaju, preispituju i traže alternative. To nije samo politička tribina — to je borba za ljudsko dostojanstvo.

Također, imajući na umu da mnogi od nas imaju iskustva s vojnom obvezom i posljedicama koje ona nosi, postavlja se i pitanje: koliko smo spremni žrtvovati svoje uvjerenje zbog pritiska društva? Je li prigovor savjesti samo još jedan oblik otpora, ili je to pravi put prema promjeni? I dok se neki bore za mir, drugi se bore za svoje opstanak u svijetu gdje je rat često samo jedan od mogućih ishoda.

U svakom slučaju, Rijeka pokazuje da se stvari mogu mijenjati. Ova tribina nije bila samo još jedna u nizu; bila je to platforma za dijalog, prostor za preispitivanje i nadi da će se, možda, jednog dana svijet probuditi i shvatiti da vojne obveze nisu jedina opcija. Ljudi se bore za svoje mjesto u svijetu i pravo na mir, a Rijeka svojim primjerom pokazuje da je to moguće.

Izvor: fiuman.hr