TrueLayer kupuje nizozemski fintech za kredit na blagajni

Trideset milijuna eura je otprilike cijena koju je netko upravo platio za privilegiju da ti proda nešto što si ionako mislio kupiti, ali sada s kamatama koje počinju teći prije nego što si stigao doma i izuo cipele. Londonski fintech koji se bori protiv dominacije kartičnih plaćanja upravo je progutao nizozemsku firmu koja omogućuje kupnju na kredit direktno na checkoutu, što zvuči kao win-win dok ne shvatiš da je jedini koji pobjeđuje onaj tko je izmislio dug u milisekundi.

Nije drago. Nije slučajno. Nije greška.

Cijela ova priča miriše na deja vu iz 2008. kad su banke shvatile da mogu prodati tvoj dug nekome drugome prije nego što ti shvatiš da si ga uopće napravio. Samo što su sada u igri fintechovi s boljim dizajnom, bržim onboardingom i puno manje regulacije. Ako ti netko nudi kredit dok još nisi izvadio novčanik, to nije usluga — to je zamka. Zamka s modernim korisničkim sučeljem i integracijom na API nivou.

BNPL model, kako ga zovu u stručnim krugovima, genijalan je iz više razloga. Prvo, preskačeš psihološku barijeru plaćanja. Kad ti netko kaže "plati za tri mjeseca", tvoj mozak registrira kupnju kao besplatnu, iako ćeš za tri mjeseca plakati dok gledaš minus na računu. Drugo, prikupljaš podatke o svakoj tvojoj navici, preferenciji i slabosti, a onda ih prodaješ natrag trgovcu da ti ponudi još jednu stvar koju ne trebaš. Treće, kamate su skrivene u provizijama i naknadama, pa ih nitko ne vidi dok nije prekasno.

Ako ovo zvuči kao stari dobar lihvarski model u novom ruhu, to je zato što jest. Razlika je u tome što sada imaš aplikaciju s modernim dizajnom i mogućnost da podijeliš dug na četiri rate bez pitanja. U stara vremena, trebao si otići u banku, sjediti s referentom, ispunjavati obrasce i osjećati se kao da moliš za novac. Sada je dovoljno da klikneš dva puta i dug je tvoj. Brže nego što stigneš reći "alimentacija".

Ali najzanimljiviji dio ove akvizicije nije sama činjenica da je netko kupio nizozemsku firmu. Nizozemska ima specifično tržište gdje ljudi još uvijek koriste iDEAL kao dominantnu metodu plaćanja, što je svojevrsni anakronizam u svijetu Visa i Mastercard duopolija. Prava poanta je u tome da fintechovi više ne žele biti samo procesori transakcija. Žele biti banke. Žele ti dati kredit. Žele upravljati tvojim novcem. Žele biti tvoj jedini kontakt s financijskim svijetom, a sve ostalo neka propadne.

Koji kurac misle da rade? Grade kule od karata na temeljima duga koji raste brže od inflacije. U trenutku kad kamatne stope porastu ili kad dođe do recesije, cijela ova konstrukcija će se srušiti kao kula od karata na vjetru. Ali do tada, investitori će već izaći, CEO-ovi će uzeti bonuse, a ti ćeš ostati s dugom koji si napravio dok si kupovao patike koje si ionako mogao platiti odmah.

Postoji ironija u tome što se taj ljudi koji su propovijedali financijsku pismenost i odgovorno zaduživanje sada bore da ti daju kredit dok još nisi ni otvorio novčanik. Ali to je Silicijska dolina za tebe — tamo gdje je svaki problem rješenje za novi problem, a svako rješenje stvara novi dug.

I tako smo opet izumili kotač. Ovaj put s kamatama i obavijestima koje stižu u 3 ujutro.

Izvor: tech.eu