U kostreni održana velika vježba civilne zaštite

U Kostreni je održana velika vježba civilne zaštite koja je, po svemu sudeći, bila više od puke simulacije. S obzirom na to da se ovakve vježbe često svode na poligon za ego i vješto izbjegavanje stvarnog posla, postavlja se pitanje: je li to doista sve što možemo očekivati od naših institucija? Ili je to samo još jedan od onih dana kada se svi trude da izgledaju korisno, dok realnost vrišti za pravim djelovanjem?

Svi smo svjesni da, kada dođe do katastrofe, vatrogasci ne mogu sve odraditi sami. Treba im logistička podrška, a ta podrška dolazi od onih koji su, kako kažu, "trenirali za situacije koje se nikada ne dogode". No, u stvarnosti, situacije se događaju, i to često u najgorem mogućem trenutku. I tako se naša civilna zaštita okuplja u vatrogasnom domu, obučava se i vježba kao da je pred njima ispit iz "Kako biti najbolji na papiru".

Teorijski dio obuke odlično je osmišljen. Učili su o svim mogućim scenarijima, od poplava do požara. Pitanje je, međutim, koliko će im teorijska znanja pomoći kada dođe do stvarnog incidenta? Mnogi od nas bi se zapitali koliko je uistinu korisno znati teoriju ako si u situaciji koja zahtijeva trenutnu akciju. Ako je civilna zaštita toliko spremna, zašto onda svaki put kad se dogodi velika nesreća, svi gledamo u nebo i pitamo se gdje su svi ti obučeni ljudi?

Praktični dio obuke bio je, prema nekim izvorima, još i bolji. Sudionici su se, navodno, natjecali u brzini i preciznosti, dok su vatrogasci pokušavali ugasiti požar s istom lakoćom s kojom bi netko ugasio svijeću na rođendanskoj torti. Ali, kao i obično, postavlja se pitanje: je li ikada moguće simulirati pravu paniku koja se javlja kad se vatra rasplamsa, a miris dima gori u nosnicama?

Biti spreman na sve situacije je jedno, ali imati stvarni plan i moćan tim koji može brzo reagirati je nešto sasvim drugo. Kako se čini, razvoj infrastrukture i resursa često se događa u skladu s nekim nevidljivim pravilima koja ne uključuju građane. Umjesto toga, izgleda da se sve odvija na temelju politike i onoga što je "cool" u tom trenutku. Ne zaboravimo, politički marketing često dolazi s lažnim obećanjima.

S obzirom na to da su vježbe civilne zaštite naša stvarnost, trebali bismo se zapitati tko zapravo stoji iza tih vježbi? Jesu li to entuzijastični pojedinci koji vjeruju u bolju budućnost ili su to samo još jedni vojnici u borbi protiv apatične javnosti koja se ne može ni prisjetiti kada su posljednji put čuli za neku pravu akciju?

Kada se sve zbroji, jedino što ostaje je osjećaj da se pokušava stvoriti iluzija sigurnosti, dok istovremeno je prava sigurnost daleko od nas. I ne, ne pomaže činjenica da je kostrenska vježba bila "uspješna" - to je samo još jedan način da se kaže da smo svi zajedno proveli dan igrajući se uloga.

Možda je vrijeme da prestanemo s iluzijama. U redu je imati vježbe, ali trebali bismo se fokusirati na konkretne korake koji omogućuju bržu i učinkovitiju reakciju u pravim situacijama. Umjesto da trčimo od vježbe do vježbe, trebali bismo razmisliti o tome kako možemo poboljšati stvarni sustav civilne zaštite.

Nadam se da će naši "heroji" jednog dana biti spremni odgovoriti na izazove, a ne samo na vježbe. Jer pitanje nije hoće li se nešto dogoditi, već kada će se dogoditi, i koliko ćemo biti spremni suočiti se s tim.

Izvor: fiuman.hr