U Kraljevici 90 ronilaca volontera iz mora izvadilo 2.290 kilograma otpada

Dva tisuće dvjesto devedeset kilograma smeća iz mora. Taman toliko da se zapitate jesmo li mi ljudi, ili samo žive zalihe otpada koje hodaju na nogama. Kraljevica, mali gradić na hrvatskoj obali, pokazala je svoje lice u najgorem mogućem svjetlu, a 90 ronilaca volontera, koji su se okupili na ekološkoj akciji, dokazali su da su heroji u moru smeća, doslovno i figurativno.

Ronilački klub „Roniti se mora“ nije samo ime, nego i mantra koja bi trebala odjekivati svuda oko nas. I dok se oni trude očistiti more, neki drugi u našim glavama prodaju maglu o ekološkoj svijesti. Što smo to zapravo učinili da bi se ovakve akcije smatrale nužnošću? Nažalost, ništa. Dok se jedni bore s plastičnim otpadom, drugi guraju glavu u pijesak, nadajući se da će se problemi riješiti sami od sebe.

Ova akcija nije bila samo još jedan ekološki performans. To je bila demonstracija volje ljudi koji su umorni od gledanja kako se naše more pretvara u otpad. Osamdeset i devet volontera, među njima i oni iz Njemačke, okupili su se s ciljem da poprave ono što smo svi mi zajedno pokvarili. I tu dolazi do apsurda. Ako smo svi svjesni problema, zašto ga ne rješavamo svakodnevno, umjesto da čekamo da netko organizira akciju?

Jedan od sudionika, uzbuđen zbog svog doprinosa, možda je zaboravio da je ono što vadi iz mora samo kap u moru. Dok on vadi smeće, netko drugi na obali pije kavu i ne razmišlja o tome kako je svaki gutljaj te kave povezan s nekim oblikom otpada koji se može pojaviti u moru. I tako, dok se volonteri dive veličini svog uspjeha, pitam se je li to samo privremeno rješenje.

Ono što je posebno zanimljivo u ovoj priči jest da su mnogi od tih volontera došli iz drugih zemalja. Ironično, oni koji nemaju izravnu odgovornost prema našem morem, više se brinu o njegovoj sudbini nego neki od nas koji se tu svakodnevno kupamo. Mislite li da bi se stvari promijenile da je u vodi bila riba koja se ne može jesti? Naravno da ne. Ljudi su često motivirani samo onim što vide i osjećaju, a ne onim što znaju.

Jedno je sigurno, ekološka osviještenost postaje trend, ali samo na papiru. Mnoge kompanije voljno doniraju sredstva za razne akcije, ali rijetko se zadrže na akcijama koje bi mogle utjecati na njihovu proizvodnju i način poslovanja. U međuvremenu, dok se volonteri bore protiv plastičnog otpada, korporacije prodaju proizvode koji doprinose tom istom problemu. Svi smo mi dio ovog cirkusa, a veliki igrači ne prestaju s cirkusom dok se malo ljudi ne usprotivi.

I sad, kad je akcija završila, što se sljedeće događa? Hoće li se netko sjetiti da se u moru nalazi više od samo smeća? Ako je ekološka akcija bila uspješna, što to znači za našu svakodnevicu? Hoće li se netko od tih heroja vratiti u Kraljevicu sljedeći put, ili će sve završiti kao neuspješni show?

Na kraju, ne možemo očekivati da će se stvari promijeniti bez našeg aktivnog sudjelovanja. Sve dok se ne preuzme odgovornost, svaka akcija bit će samo privremeno rješenje za dugoročni problem. U tom smislu, Kraljevica je samo jedan mali dio veće slike.

Budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: fiuman.hr