USKOK protiv Ukrajinaca: prevareni su zvali drugu žrtvu

Tri Ukrajinca, četiri mjeseca, jedna ideja i beskonačna naivnost ljudi koji su već jednom izgorjeli pa su odlučili da je dobra prilika izgorjeti i drugi put. Shema je jednostavna do bola — nazoveš nekog tko je već prevaren, predstaviš se kao netko tko može vratiti novac, i dok on skuplja zadnje ostatke povjerenja u čovječanstvo, ti mu pokupiš i ono malo što mu je ostalo na računu. Nije genijalno. Nije sofisticirano. Nije ni novo. Ali radi. I to je ono što boli više od same krađe — spoznaja da postoji dovoljno ljudi spremnih povjerovati u drugu šansu da se isplati organizirati cijeli lanac od tri čovjeka, međunarodne pozive i lažne identitete.

Pedesetak tisuća eura štete, prema USKOK-ovoj optužnici, nije iznos koji će srušiti ekonomiju jedne države. Nije ni iznos koji će natjerati banke da promijene sigurnosne protokole. To je iznos koji govori nešto puno gore — da je prosječna prevara u Hrvatskoj postala toliko jeftina i laka da se isplati raditi i s trećerazrednim resursima. Kao da si otvorio štand s burekom na Korzu, ali umjesto bureka prodaješ lažnu nadu. I ljudi kupuju. Uvijek kupuju.

Ono što je posebno zanimljivo u ovoj priči nisu akteri — oni su samo simptom. Zanimljivo je tko su mete. Ljudi koji su već jednom pali na neku od prethodnih shema, koji su već izgubili novac, koji su već prošli kroz poniženje prijave na policiji i sramotu priznanja obitelji da su nasjeli. I onda im netko nazove i kaže: "Dobar dan, ovdje [ime institucije koja zvuči službeno], možemo vam vratiti novac, samo trebate platiti administrativnu naknadu." I oni plate. Jer nada je jebeno moćna droga. Jer čovjek koji je već na dnu ne vidi stepenice, vidi samo ruku koja mu se pruža.

Nije ovo priča o Ukrajincima. Mogli su biti iz Moldavije, Rumunjske, Albanije ili bilo koje druge zemlje gdje je prosječna plaća trećina hrvatske. Nije ovo priča ni o USKOK-u, koji je odradio svoj posao i podigao optužnicu u roku koji za hrvatsko pravosuđe graniči s nadnaravnim. Ovo je priča o infrastrukturi povjerenja koja je u potpunom rasulu. O društvu u kojem je lakše povjerovati nepoznatom glasu na telefon nego institucijama koje bi te trebale zaštititi. I u kojem je ta vjera, ironično, upravo ono što te na kraju košta.

Tehnički gledano, ova shema je fascinantna u svojoj jednostavnosti. Ne treba ti exploit u bankovnom sustavu. Ne treba ti malware koji krade podatke. Ne treba ti ništa osim popisa žrtava prethodnih prevara — a taj popis, vjeruj mi, kruži dark webom kao što kruže recepti za bakalar na Badnjak. I treba ti telefon. I glas. I malo drskosti. Jer moraš biti prilično drzak da nazoveš čovjeka koji je već izgubio deset tisuća eura i pokušaš mu uzeti još dvije. Ali eto, netko je bio. I netko je uspio. Dovoljno puta da tri osobe žive od toga mjesecima.

Ono što me uvijek iznova iznenadi u ovakvim pričama nije postojanje prevaranata — oni su tu otkad postoji novac. Nije ni naivnost žrtava — svi smo mi u nekom trenutku povjerovali u nešto što je bilo predobro da bi bilo istinito. Ono što me iznenadi je organizacija. Netko je sjeo, napravio plan, podijelio uloge, organizirao telefonske linije, pronašao bazu podataka, i krenuo u realizaciju. Tri čovjeka, četiri mjeseca, sustavna prijevara. To nije impulzivna glupost. To je mali, funkcionalni startup. S jedinom razlikom što im je proizvod bio laž, a korisnici žrtve.

I tu dolazimo do dijela koji bi trebao zabrinuti svakog tko radi u IT-u, u sigurnosti, u bankarstvu, u bilo čemu što ima veze s protokom novca. Ovi ljudi nisu hakirali ništa. Nisu probili ni jednu enkripciju. Nisu iskoristili nijednu ranjivost u kodu. Iskoristili su ranjivost u ljudskoj psihi. I ta ranjivost nema zakrpu. Ne možeš je riješiti security updateom. Ne možeš je zakrpati novom verzijom operativnog sustava. Jedini način da je spriječiš je edukacija koja ne funkcionira i svijest koja se gubi svaki put kad se pojavi nova nada.

Banke će, naravno, reći da rade na prevenciji. Policija će reći da rade na edukaciji. USKOK će reći da rade na procesuiranju. I svi će biti u pravu, na neki način. Ali dok god postoji čovjek koji je spreman povjerovati nepoznatom glasu na telefonu koji mu nudi povrat novca, postojat će i netko tko će taj glas iskoristiti. To nije bug. To je feature ljudske prirode. I neće ga popraviti nijedan zakon, nijedna optužnica, nijedna sudska presuda.

Tri Ukrajinca, četiri mjeseca, pedeset tisuća eura. I jedna optužnica koja će, ako sve prođe kako treba, završiti s nekoliko godina zatvora i deportacijom. Ali sutra će netko drugi, iz neke druge zemlje, s nekim drugim glasom, nazvati nekog drugog tko je već jednom prevaren. I ta osoba će ponovno povjerovati. Jer nada ne umire posljednja. Nada umire kad joj isprazniš račun.

Izvor: riportal.net.hr