Vrijeme jača anticiklona, a mi jačamo živce

Petak i subota stabilni, pretežno sunčani. Noći i jutra svježiji. Od nedjelje opet nestabilnije pa će osobito u poslijepodnevnim satima biti više oblaka i mjestimice pljuskova. Ovo nije prognoza. Ovo je dijagnoza stanja uma nacije koja je odlučila da će se baviti vremenom kao da je to jedina neizvjesnost u životu, kao da nemaš posla, djece koja ne znaju što će sa sobom, kredita koji dospijeva i šefa koji je jučer otvorio Excel i shvatio da mu trebaš još samo da potpišeš otkaz.

Pogledaj tu rečenicu: "Preko Hrvatske se prošlu noć premještao oslabljeni frontalni poremećaj s kojim je stigao nešto vlažniji i manje topao zrak." Zvuči kao da netko opisuje prolazak bivšeg dečka kroz kvart — došao, pokvasio raspoloženje, otišao. Ali evo ga, anticiklona jača, kao optimizam u startupu nakon što su potrošili trećinu seed runde na piće za team building. I što sad? Temperature i dalje visoke, ali ne onako kako bi trebale biti u rujnu. Rujan je mjesec kad bi se trebao osjećati kao da život polako usporava, kad bi trebao moći izaći van bez da se znojiš kao da si upravo istrčao maraton u trapericama. Ali ne, mi smo u svijetu gdje je i vrijeme postalo agresivno, gdje ti anticiklona ne donosi olakšanje nego samo još jedan dan u kojem klima uređaj radi non-stop, a račun za struju raste brže od obećanja političara u predizbornoj kampanji.

I onda dođeš do dijela "noći i jutra bit će svježiji". Koji kurac to znači? Svježiji od čega? Od pakla? Od jučer? Od tvoje bankovne kartice nakon što si platio režije? To je onaj tip prognoze koji ti kaže "bit će ugodno" dok ti vani pada tuča veličine loptice za golf, ali eto, bar nije hladno. To je kao da ti doktor kaže "imunološki sustav vam je stabilan" dok ti krvna slika pokazuje da si živ samo zato što nisi umro. Lijepo. Hvala. Puno pomaže.

Od nedjelje opet nestabilnije. Naravno. Jer život ne može biti jednostavan. Jer kad se navikneš na petak i subotu bez kiše, kad počneš planirati roštilj, kad kupiš meso i pivo i pozoveš ekipu, onda se nebo otvori i padne ti na glavu kao da je netko gore odlučio da ti treba lekcija iz skromnosti. A ti stojiš tamo, s kišobranom u ruci, gledaš u oblake i pitaš se: jesam li ja stvarno ovo zaslužio? Jesam. Svi smo. Jer smo odlučili da ćemo vjerovati prognozi koja je napisana prije tri sata, a u međuvremenu se promijenilo sve osim činjenice da smo i dalje ovdje, na ovom komadu zemlje, i da nam vrijeme radi što hoće.

Ali što je najgore? Nije vrijeme. Najgore je to što mi o tome pričamo. Što je to postala glavna vijest. "Vrijeme jača anticiklona: Temperature i dalje visoke, evo kako će nam biti za vikend." Kao da je to jedino što nas zanima. Kao da nema važnijih stvari. Kao da nema korupcije, nepotizma, loše infrastrukture, propalih škola, bolnica koje se raspadaju, ljudi koji rade za minimalac i jedva sastavljaju kraj s krajem. Ali ne, mi ćemo pričati o anticikloni. O tome hoće li biti sunčano ili oblačno. O tome hoće li nam trebati kišobran ili naočale za sunce. To je naš bijeg. To je naša droga. To je način na koji izbjegavamo suočavanje s činjenicom da smo, kao društvo, postali toliko bespomoćni da nam je jedina briga hoće li padati kiša u nedjelju poslijepodne.

I najgore od svega? To funkcionira. Ljudi klikću na te vijesti. Dijele ih. Komentiraju. "Ma kakva anticiklona, jučer je bilo hladnije." "Ma nije, jučer je bilo toplije." "Ma kakvi, ja sam se znojio." I tako u krug, dok se vani stvarno nešto događa, dok se svijet vrti, dok netko negdje radi nešto važno, a mi smo ovdje, zaglavljeni u raspravi o anticikloni koja je, ako je ikad i postojala, već odavno otišla na more i ostavila nas da se sami nosimo s posljedicama.

Zato, evo ti moj savjet: izađi van. U petak. U subotu. Pogledaj u nebo. Ako je sunčano, super. Ako nije, također. Ne daj anticikloni da ti odredi raspoloženje. Ne daj prognozi da ti diktira život. Jer na kraju dana, jedino što je stvarno nepredvidivo nije vrijeme — to su ljudi. I to je ono što nas čini ljudima. To što smo nesavršeni, što donosimo loše odluke, što se nadamo da će sutra biti bolje iako znamo da vjerojatno neće. I to je u redu. To je ljudski. A anticiklona? Proći će. Kao i sve ostalo. Kao i ti. Kao i ja. Kao i ovaj članak.

Izvor: riportal.net.hr