Vrijeme prognoza za novi tjedan: tuča, vjetar i naše nacionalno iznenađenje

Dvadeset godina u IT-u naučilo me jedno: kad ti netko kaže da će sustav raditi besprijekorno, pripremi se za najgore. Isto vrijedi i za meteorologiju, samo što tu nema rollbacka ni hotfixa. Novi tjedan donosi nevrijeme, tuču i olujni vjetar u dijelovima Hrvatske, a mi se pravimo kao da je to iznenađenje, a ne godišnje doba koje se zove ljeto.

Tlak zraka u padu, vlaga curi s visine, a sustav se sprema za kolaps. Zvuči kao svaki drugi ponedjeljak u hrvatskom javnom sektoru, samo što ovaj put ne možemo kriviti sporu vezu ili zastarjele servere. Priroda ne radi po principu "stići ćemo sutra" — ona dođe, udari i ode, ostavljajući te da brojiš štete dok ti voda curi kroz krov koji si trebao popraviti prošle godine.

Ali pravo pitanje nije hoće li padati tuča. Pravo pitanje je: zašto se svaki put iznenadimo? Imamo satelite, modele, superračunala koja mogu predvidjeti vrijeme do na milisekundu, ali kad dođe upozorenje, prva reakcija je "ma neće baš kod nas". To nije skepticizam. To je poricanje. Ista ona logika koja te tjera da misliš da će server izdržati još jedan dan bez backupa, da će kiša zaobići tvoju terasu, da će onaj startup s pitch deckom od 47 stranica uspjeti jer "ovaj put je drugačije".

Nije. Nikad nije.

Meteorolozi su najne-zahvalniji ljudi na svijetu. Kad pogode, nitko ne skida kapu. Kad promaše za deset kilometara i pola sata, nazivaju ih šarlatanima. A oni samo rade svoj posao — gledaju u podatke, crtaju linije i govore nam istinu koju ne želimo čuti. Kao onaj sysadmin koji ti kaže da baza podataka treba migraciju, a ti ga ignoriraš dok ne padne produkcija u petak poslijepodne.

I . Tjedan pred nama, sve spremno za cirkus: sunce, pa oblaci, pa grmljavina, pa tuča, pa opet sunce. Kao da netko testira koliko puta možemo promijeniti planove u jednom danu. A najbolji dio? Uvijek ista priča. "Lokalno je moguće izraženije nevrijeme." To "lokalno" je ključna riječ. Znači: negdje će biti pakao, a negdje sunce i 30 stupnjeva. I ti se kladiš da će pakao biti baš tamo gdje si planirao roštilj.

Koji kurac, ljudi. Priroda ne mari za tvoje planove. Ona ima svoj algoritam, a ti si samo korisnik koji nema admin privilegije.

I dok sjedimo i čekamo da se nebo otvori, sjetimo se jedne stvari: vrijeme je jedini sustav koji ne možeš rebootati. Ne možeš ga zaustaviti, ne možeš ga prevariti, ne možeš ga optimizirati. Možeš se samo prilagoditi. I to je ono što nas najviše boli — priznati da nismo gospodari situacije.

Ali hej, barem ćemo imati o čemu pričati na kavi. "Jesi čuo, kod mene je padala tuča veličine ping-pong loptice." "Ma kakvi, kod mene je bilo sunce cijeli dan." I tako u krug, dok sljedeći ciklonski val ne dođe s novim upozorenjem i starim iznenađenjem.

Jedina konstanta u ovom sustavu je naša sposobnost da budemo iznenađeni očekivanim.

Izvor: riportal.net.hr