160 milijuna eura za inovacije u obrani, plus još 400 milijuna koje taj iznos treba otključati u financiranju

Pedeset godina nakon što je netko shvatio da internet može povezati ljude, a ne samo uništavati ih, došli smo do točke u kojoj se inovacijski programi u obrani prodaju kao spašavanje demokracije, a zapravo su samo još jedan način da se javni novac pretvori u privatni profit, s tim da ovaj put imaš legalno opravdanje zašto ne moraš objaviti rezultate. Jer, znate, sigurnost. Kao da je itko ikad vidio da je sigurnost spriječila nekoga da zaradi na ratu. Pas mater.

Pogledajmo tu brojku izbliza: 160 milijuna eura iz EU proračuna, plus 400 milijuna iz drugih izvora, sve skupa 560 milijuna eura za "inovativne i revolucionarne tehnologije" u obrani. Koji je točno kriterij za "revolucionarno" u svijetu u kojem dronovi od 500 dolara uništavaju tenkove od 5 milijuna, a nitko nije promijenio osnovni dizajn puške od Drugog svjetskog rata? Revolucionarno bi bilo da netko objavi da će uložiti 560 milijuna eura u obrazovanje, zdravstvo ili infrastrukturu, pa da vidimo koliko bi brzo ta vijest nestala iz medija.

Ali ne, inovacije u obrani su uvijek u modi. Jer kad kažeš "obrana", automatski dobiješ moralni kredibilitet, čak i ako je ono što braniš upitna granica između demokracije i autoritarizma koja se pomiče svaki put kad netko promijeni vladu. EU i Ukrajina su se dogovorile da će zajedno financirati tehnologije koje će, navodno, osigurati mir. Ako je mir cilj, zašto je alat uvijek rat? To je kao da kažeš da ćeš riješiti problem alkoholizma tako što ćeš otvoriti još jednu destileriju.

Sjetimo se svih onih "revolucionarnih" obrambenih projekata iz prošlosti: Star Wars, F-35, razne verzije proturaketnih sustava koji su radili u 80% slučajeva, što je u testiranju bilo dovoljno, ali u stvarnosti znači da 20% raketa prođe. Isto vrijedi i za ovaj program: 160 milijuna eura za "otključavanje" 400 milijuna zvuči kao da je netko stavio lokot na novac pa ga sad otključava ključem od 160 milijuna. Zašto jednostavno ne dat tih 560 milijuna izravno? Zato što to nije inovativno. Inovativno je kad stvoriš birokratski labirint kroz koji se novac kreće sporije od vojske u blatu, ali zato svi mogu reći da su "omogućili financiranje".

Ako je AI toliko pametan, zašto mu treba 560 milijuna eura i pet godina birokracije da bi otkrio ono što svaki vojni veteran zna od prvog dana: da je rat prljav, glup i da ga dobiva onaj tko ima više zaliha, a ne pametniji softver? Ali ne, mi ćemo financirati "revolucionarne tehnologije" koje će, eto, promijeniti način na koji se ratuje. Kao da netko želi da se rat promijeni na način da postane učinkovitiji. Jebote, pa cilj rata nije da bude učinkovit, cilj je da ga uopće ne bude.

I tu dolazimo do srži problema: EU-ov program za obrambene inovacije je simptom bolesti, a ne lijek. Bolest je uvjerenje da se problemi rješavaju novcem i tehnologijom, a ne politikom i ljudskim odnosima. 560 milijuna eura moglo bi financirati 10.000 ljudi da rade na obnovi Ukrajine, da grade škole, bolnice, mostove. Ali ne, mi ćemo uložiti u dronove koji će uništiti još škola, bolnica i mostova, pa ćemo onda uložiti još 560 milijuna da ih obnovimo. To je ekonomija. To je inovacija. To je jebeni krug koji se vrti dok se svi ne umorimo.

Nije drago. Nije slučajno. Nije greška. Ovo je namjerni dizajn sustava u kojem rat postaje industrija, a industrija zahtijeva inovacije. Inovacije zahtijevaju financiranje. Financiranje zahtijeva birokraciju. Birokracija zahtijeva sastanke. Sastanci zahtijevaju kavu. I tako se vrti, dok negdje daleko, netko stvarno umire, a mi raspravljamo o tome hoće li novac ići za dronove koji lete brže ili za one koji duže traju.

U svijetu u kojem je 560 milijuna eura "otključavanje financiranja", a ne "stvarni novac", pitanje nije hoće li program uspjeti. Pitanje je tko će pisati izvješće o neuspjehu, koliko će koštati i hoće li sadržavati grafikone koji izgledaju impresivno, a zapravo ne znače ništa. Jer u svijetu inovacija u obrani, jedina konstanta je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim: da je novac potrošen, da je rat nastavljen, a da je mir ostao ono što je oduvijek bio — san koji se financira, ali se nikad ne isporučuje.

Izvor: tech.eu