Fernando Kirigin ponovno izabran za predsjednika SDP-a Opatija

U Opatiji se ponavlja stara šala o politici: sve ostaje isto, samo se mijenjaju lica. Fernando Kirigin, poznat po svojim sposobnostima da se drži vlasti kao ljepilo na cipelama, ponovno je osvojio poziciju predsjednika lokalnog SDP-a, i to jednoglasno. Koji kurac, zar nema nikoga tko bi se mogao suprotstaviti? Svi su se okupili na izbornoj konvenciji, a rezultat je bio kao finalna scena lošeg filma — svi se smiju, a nitko ne zna zašto.

Kiriginova sposobnost da dobije jednoglasnu podršku oslikava stanje u stranci koje je paralelno s pjevanjem "Kumbaya" na ljetovanju. Nakon povijesno najboljih rezultata na lokalnim izborima, koji se, naravno, ocjenjuju kao "ključni temelj za nastavak uspješnog rada", došlo je do pojave da se čini kako je jedini uvjet za uspjeh u politici imati dobru vezu s onim tko dijeli kolače. Jasno, izbori su bili više od običnog natjecanja; to je bila predstava gdje se svi pretvaraju da su sretni, dok u pozadini stvarnost izgleda potpuno drugačije.

Dok se Kirigin smješka s pozornice, ne možemo a da se ne pitamo — što se zapravo događa? Mnogi bi rekli da su političke stranke poput starih automobila: sve se čini sjajnim dok ne zakucaš na prvu rupu. I tako, dok SDP u Opatiji pleše na rubu ponora, svi se nadaju da će Kiriginova "novost" donijeti nešto više od pukog održavanja statusa quo. No, zaboravili smo, u politici se ne mjeri uspjeh brojem glasova, već brojem ulaznica za zabavu.

Ono što se ovdje događa, zapravo, nije ništa novo. Mnogi su primijetili da se politika u Opatiji svela na održavanje vlastite moći, a ne na promicanje stvarnih promjena. U svijetu u kojem se svi kunu u transparentnost, čini se da je jedini pogled koji se pruža prema van "kako se smijati i pljeskati dok se ništa ne mijenja". Kirigin, s druge strane, odražava tipičan politički obrazac — vođa koji se drži svoje stolice kao da mu život ovisi o tome.

Najčešće se dogodi da se trenutak euforije zamijeni trenutkom zbunjenosti, a onda nastupa tišina. Kada se svi vrate kućama, jedino što ostaje su prazni stolovi i nada da će se sljedeći put možda nešto promijeniti. No, možda je najveći apsurd upravo u tome što se svi nadaju promjeni, dok se istovremeno drže za iste lude ideje.

U Opatiji se, dakle, ponovo otvorila Pandora koja je, umjesto da donese promjene, izbacila stari, dobro poznati nered. Mnogi će reći da je Kiriginov povratak još jedan pokazatelj da politika nije ništa drugo nego igra s kartama gdje se karte samo premeću, a nikad ne mjenjaju. Na kraju, tko se zaista brine što se događa kad je sve na površini blistavo, a na dnu se skriva plitka močvara?

Na svu sreću, možemo biti sigurni u jednu stvar: Kirigin će i dalje voditi SDP kao da je to njegov privatni vrt. A mi, obični ljudi, možemo samo sjediti i promatrati kako se piše ova velika politička komedija. Nikakvi rezultati, nikakvi uspjesi, samo vječna reciklaža starih lica na novim pozicijama.

Možda je jedina konstanta ovdje — politička nostalgija koja se ponavlja poput lošeg sitcoma. I tako, dok se svi smiju na izbornoj konvenciji, mi možemo samo šutjeti i pitati se koliko će još dugo ovaj cirkus trajati. Jer, tko zna, možda će se jednom pojaviti netko tko će iznijeti nešto novo. Do tada, uživajmo u predstavi, jer to je sve što imamo.

Izvor: fiuman.hr

Izvor: www.fiuman.hr

Izvor: www.fiuman.hr