2.6 milijardi dolara za tvornicu pločica. Ne keramičkih — onih tiskanih, PCB-ova, kralježnice...

Pogledajmo brojke, jer brojke ne lažu — za razliku od pitch deckova. Dvije i pol milijarde dolara na burzi u Hong Kongu. To nije novac za pivu, to je novac za pet novih tvornica, deset tisuća radnika i dvadeset godina opskrbe sirovinama. Ali evo gdje postaje zanimljivo: ista ta kineska burza je u posljednje tri godine vidjela više listinga kompanija koje se bave hardverom nego softverom. I to nije slučajno. Dok Silicon Valley prodaje maglu u obliku SaaS pretplata i "disruptivnih" platformi, Kinezi grade stvari. Fizičke. One koje možeš ispustiti na nogu. I to je, u svijetu gdje AI jede servere za doručak, možda jedini pametan potez.

Jer evo dijagnoze, a ne treba ti medicinska diploma da je postaviš: cijela AI industrija pati od kroničnog nedostatka hardvera. Nije problem u algoritmima, nije problem u podatcima — problem je u tome što svaki novi LLM zahtijeva više računalne snage nego što postoji na planeti. I dok se svi čude kako Nvidia vrijedi više od cijele njemačke ekonomije, nitko ne pita očito pitanje: što se događa kad potražnja za čipovima padne? Jer pasti će. Ne zato što će AI postati manje popularan, nego zato što će netko izmisliti efikasniji način. I onda će sve te tvornice PCB-ova, svi ti milijardi dolara uloženi u proizvodne linije, stajati kao spomenici grupnom razmišljanju.

High-speed growth. Pet godina. To je rok koji je osnivač Victory Gianta postavio. Pet godina u kojima će, prema njegovim riječima, kompanija rasti brže nego ikad. Ako si ikad radio u industriji koja ovisi o komponentama, znaš što to znači: to znači da su već potpisali ugovore s klijentima koji ne smiju biti imenovani, da su osigurali lance opskrbe koje konkurencija ne može replicirati, i da imaju zalihu strpljenja koju dioničari obično nemaju. Jer kad kažeš "high-speed growth" na burzi, analitičari čuju "short-term pump". Ali kad to kaže čovjek koji je izgradio tvornicu od nule u zemlji gdje se tvornice grade za šest mjeseci, možda ipak trebaš čuti nešto drugo.

A tu dolazimo do apsurda koji bi svakog normalnog čovjeka natjerao da baci laptop kroz prozor. Dok Victory Giant ulaže 2.6 milijardi u proizvodnju pločica za AI servere, taj ti AI serveri su dizajnirani da na kraju zamijene potrebu za fizičkom infrastrukturom. Cijeli narativ oko AI-ja je: "Ne treba ti više hardver, treba ti softver koji misli umjesto tebe." Ali bez hardvera, taj softver ne može disati. To je kao da gradiš autoputove za automobile koji će, kad stignu na odredište, nestati. Logika je besprijekorna dok je ne pogledaš izbliza.

Pitanje koje nitko ne postavlja, a trebao bi: kako Kina uspijeva izlistati hardverske kompanije na burzi dok Zapad izlistava kompanije koje prodaju pretplate na ništa? Odgovor je jednostavan i ciničan: zato što Kina još uvijet vjeruje da je budućnost fizička. Dok Amerikanci pričaju o metaverseu, Kinezi grade tvornice. Dok Europa sanja o digitalnom suverenitetu, Kinezi kontroliraju 70% svjetske proizvodnje PCB-ova. I dok ti čitaš ovo, negdje u Huizhouu, radnik u plavoj kuti provjerava tolerancije na pločici koja će za šest mjeseci završiti u serveru koji pokreće AI koji će onda napisati članak o tome kako su Kinezi preuzeli svijet. Ironija je toliko gusta da je možeš rezati nožem.

Ali sad dolazi onaj dio koji boli. Jer high-speed growth u svijetu poluvodiča i PCB-ova ne znači samo više pločica. Znači i više e-otpada, više energije, više vode za hlađenje, više svega što planet nema. I dok osnivač Victory Gianta priča o rastu, negdje drugo ekološki aktivisti pričaju o kolapsu. I obojica su u pravu. To je ono što čini ovu industriju jebeno fascinantnom — svi su u pravu, a opet će se sve srušiti. Ne zato što je netko krivo izračunao, nego zato što je matematika jednostavno nemoguća.

Podsjeća me na dane Kvarner Neta, kad smo mislili da će broadband riješiti sve probleme čovječanstva. Sjećam se tih ranih dana interneta u Rijeci, kad smo provlačili kablove kroz kanalizaciju i mislili da smo bogovi. A što se dogodilo? Internet je riješio neke probleme, stvorio deset tisuća novih, i sad svi plačemo za starim vremenima kad su serveri bili glupi ali su bar radili. Victory Giant je na istom putu. Njihove pločice će omogućiti AI revoluciju koja će onda omogućiti da netko napiše algoritam koji će te pločice učiniti zastarjelima. Krug se zatvara. I svaki put kad se zatvori, netko zaradi milijarde, a netko ostane bez posla.

A najbolji dio? Investitori koji su uplovili u Victory Giant na listingu nisu ni svjesni da su kupili kartu za vlak koji vozi prema litici. Misle da su pametni jer su ušli rano u kineski hardver. Ali povijest nas uči da oni koji grade infrastrukturu rijetko kad profitiraju od revolucije koju ta infrastruktura omogućava. Profitiraju oni koji prodaju krampe u zlatnoj groznici, ne oni koji kopaju zlato. Victory Giant prodaje krampe. Dobar biznis, ali ne i onaj koji će promijeniti svijet.

I zato, dok čitaš o 2.6 milijardi dolara i high-speed growthu, sjeti se jedne stvari: svaka tvornica je kockarnica. Samo što u ovoj kockarnici, kockaš s tuđim novcem, tuđim radom i tuđom budućnošću. A jedina konstanta u tech industriji je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim.

Izvor: bloomberg.com