Četrdeset milijardi dolara kasnije, netko je konačno zapisao istinu.

Ne u bilježnici odvjetnika, ne u press releaseu s potpisom PR agencije, ne u tvitu koji će biti izbrisan za tri sata — nego u dnevniku čovjeka koji je bio u sobi kad se kuhalo. I sad će porota odlučivati je li to bilo laganje ili poslovna strategija. Kao da postoji razlika.

Čitava priča oko OpenAI-ja i njenog puta od neprofitne istraživačke organizacije koja će spasiti čovječanstvo do korporacije vrijedne više od većine država na svijetu ima samo jedan problem: nitko ne želi priznati da je plan uvijek bio taj. Samo su se izgovori mijenjali. Prvo je bilo "radimo za dobrobit čovječanstva". Onda je bilo "trebamo novac da spasimo svijet". Onda je bilo "ako mi ne napravimo, napravit će Kinezi". I na kraju, kad su skinuli sve maske: "jebiga, pare su prevelike."

Dnevnik koji će porota čuti nije dokaz ničega što pametni ljudi nisu znali. On je samo papir na kojem piše ono što su svi šaputali u hodnicima konferencija i iza zatvorenih vrata investicijskih fondova. Da je neprofitni status bio alat, ne cilj. Da je etika bila PR, ne kompas. Da je "sigurnost prije svega" bila fraza koju ponavljaš dok brojiš novac.

Ali evo što je jebeno zanimljivo: ljudi su iznenađeni. Kao da su očekivali da će kompanija koja je dobila desetke milijardi dolara institucionalnog novca ostati vjerna idealima iz studentskog doma 2015. godine. Kao da su mislili da će ljudi koji su izgradili najvrjedniji startup u povijesti reći "dosta je, sad idemo raditi za opće dobro i dijeliti besplatne modele svima."

To je isto kao da se čudiš što je vuk pojeo ovcu. To mu je u opisu posla.

Pravni sustav sada mora odlučiti je li pretvorba neprofitne organizacije u profitnu bila legalna. To je kao da pitaš je li legalno pretvoriti limunadu u viski — tehnički da, ali pitanje je što si obećao ljudima koji su ulili prvu limunadu. I tu dolazimo do srži problema: što su ljudi zapravo mislili da će se dogoditi kad su donirali novac organizaciji čiji je cilj "osigurati da umjetna inteligencija koristi cijelom čovječanstvu"?

Jer, budimo iskreni, taj cilj je jednako jasan kao recept za Negroni u kojem piše "dodaj gina po ukusu". Netko će staviti kap, netko će naliti čašu do vrha. I obojica će tvrditi da su slijedili recept.

Porota će sada čuti svjedočenja ljudi koji su bili unutra. Dnevnik koji dokumentira datume, sastanke, odluke. I pitanje koje će postaviti nije "jesu li lagali?" — jer svi lažu u biznisu, to je kao da pitaš diše li riba pod vodom. Pitanje je: "jesu li lagali više nego što je uobičajeno u ovom poslu?"

I to je, pas mater, najtužniji dio cijele priče. Jer standard je postavljen tako nisko da je "lagao manje od prosjeka" postala validna obrana.

Trideset godina u IT-ju naučilo me jedno: kad netko kaže "radimo ovo za dobrobit svih", odmah pogledaj gdje mu je ruka. Ako je u tvom džepu, bježi. Ako je u džepu investitora, bježi još brže. Jer dobrobit svih je najskuplja roba na svijetu — košta te sposobnost da priznaš da si običan biznis koji želi zaraditi novac.

OpenAI je napravio ono što bi svaka pametna organizacija napravila s 40 milijardi dolara na stolu: prilagodila je priču publici. Neprofitna priča za donatore. Sigurnosna priča za regulatore. Revolucionarna priča za talente. I na kraju, profitna priča za investitore. Četiri različite priče, taj proizvod.

I sad će porota odlučiti je li to bila prevara ili genijalan marketing.

A istina je, kao i obično, negdje između. Bila je to prevara jer su ljudi koji su donirali novac vjerovali u nešto što se nije dogodilo. Bilo je to genijalan marketing jer su izgradili najvrjedniju tehnološku kompaniju desetljeća. I jedno i drugo može biti istina istovremeno — to je ona neugodna stvar kod stvarnosti, ne stane u binary.

Dnevnik koji će porota čuti nije bomba. To je samo potvrda onoga što smo svi znali. Da su ljudi u toj sobi bili pametniji od prosjeka, ambiciozniji od prosjeka, i etički fleksibilniji od prosjeka. I da su odlučili da je bolje tražiti oprost nego dopuštenje.

Sad će vidjeti je li taj oprost jeftiniji od štete koju su napravili.

Jedna stvar je sigurna: bez obzira na ishod suđenja, više nitko neće moći prodati "neprofitnu AI kompaniju" kao ozbiljnu priču. I to je, na kraju, jedino dobro što je izašlo iz ovog cirkusa. Jer sljedeći put kad ti netko kaže "mi smo drugačiji, mi radimo za dobrobit čovječanstva", možeš mu reći: "ajde, daj da vidim tvoj dnevnik."

Izvor: thenextweb.com