Dvanaest električnih modela, ugašenih na američkom tržištu u šest mjeseci

Ubila ih je carina. I to nije slučajno, nije kolateralna šteta, nije greška u sustavu koju će netko ispraviti kad skuži da je zeznuo stvar — to je namjera, provedena do kraja, s preciznošću čekića koji pogađa taj čavao iznova dok ovaj ne nestane u dasci.

Pedeset milijardi dolara trgovinskog deficita s Kinom, sto milijardi s Meksikom, dvadesetak s Europom, i umjesto da netko sjedne, izračuna, povuče potez koji neće sjebati industriju koju pokušava zaštititi — uvede se carina. I to ne bilo kakva carina, nego ona koja cilja upravo proizvode koje Amerika ne proizvodi, nije nikad proizvodila u dovoljnoj količini, i neće proizvoditi u idućih pet godina bez obzira koliko subvencija nasipaš.

Teslin Model S i Model X su na izlasku. Honda 0 serija — cijela, ne jedan model, nego cijela jebena linija — stavljena na led. Volvo EX30, BMW i4 i iX, Hyundai Kona Electric. Ime koje nisi čuo, ime koje si čuo, ime koje si planirao kupiti iduće godine — sve na hrpi, sve mrtvo, sve žrtva politike koja se prodaje kao zaštita američkog radnika.

A američki radnik? On neće dobiti posao u tvornici baterija jer ta tvornica ne postoji. Neće dobiti posao u montaži EV-ova jer se ti EV-ovi više ne uvoze, a domaća proizvodnja još uvijek stoji u redu za dozvole, sirovine i inženjere koje nema tko educirati. Dobit će, u najboljem slučaju, priliku da plati više za polovni pickup koji troši kao da vozi tenk.

Postoji posebna vrsta ironije u tome što administracija koja je došla s mantrom "America First" uspijeva ubiti američko tržište električnih vozila brže nego bilo koji kineski damping, bilo koja europska regulativa, bilo kakav nedostatak infrastrukture. To je kao da dovedeš vodoinstalatera da ti popravi slavinu, a on ti prereže glavni ventil i naplati ti pola sata rada.

Ako je zaštita domaće industrije cilj, onda je ovo najgora moguća strategija: digneš cijenu uvoznog proizvoda toliko da ga nitko ne kupuje, proizvođači povuku modele, potrošači ostanu bez izbora i vrate se na benzin, a domaći proizvođači koji su se nadali da će im netko očistiti teren za ulazak na tržište shvate da je teren zapravo miniran — jer bez konkurencije, bez pritiska, bez jeftinijih kineskih baterija koje su držale cijene dolje, njihov proizvod košta ko suho zlato i nitko ga ne želi.

Tržište ne funkcionira na deklaracijama. Tržište funkcionira na brojkama. A brojke su jebeno jasne: ako uvozni EV košta 45 tisuća dolara plus 27.5 posto carine, to je 57.375 dolara. taj taj auto, proizveden u Kini, košta 35 tisuća bez carine. Razlika od dvadeset i nešto tisuća dolara nije "zaštita domaće industrije" — to je porez na glupost. Porez koji plaćaš ti, potrošaču, dok ti netko objašnjava da je to dobro za tebe.

A najbolji dio? Dok Amerika uvodi carine na kineske EV-ove, Kina ulaže u tvornice u Meksiku, Maroku, Indoneziji. Ne zato što vole tropsku klimu, nego zato što iz tih zemalja mogu izvoziti u SAD s nižom carinom ili bez nje. Zaobići će zid. Uvijek ga zaobiđu. Zidovi ne štite ništa osim ega ljudi koji ih grade.

I tako dobiješ situaciju u kojoj je dvanaest modela ugašeno, a za dvije godine će ih biti još dvadeset, ne zato što je električna mobilnost propala, nego zato što je netko odlučio da je bolje ubiti tržište nego priznati da je strategija kriva. Jer priznanje košta više od carine.

Jedina konstanta u industriji je sposobnost ljudi da donesu odluku koja izgleda dobro na pressici, a uništi sve što su pokušali zaštititi.

Izvor: thenextweb.com