EU je sankcionirala kineske firme zbog naoružavanja Rusije, a Kina prijeti Europi

Dvadeset i sedam kineskih i hongkonških entiteta sada su na crnoj listi Europske unije, a to je samo još jedan primjer kako se geopolitička igra moći odvija na globalnoj sceni. U ovoj igri, svi su gubitnici, ali nitko to ne želi priznati. Sankcije koje je EU uvela Rusiji, a sada i Kini, izgledaju poput lošeg poteza u šahu — ne samo da su potezi očiti, nego su i očigledno predvidivi. Kina se, naravno, nije zadovoljila samo šutnjom; ona je uzvratila prijetnjama koje su se, poput lošeg mirisa, proširile kroz europske političke krugove. U čemu je zapravo problem? Pa, koji kurac — Europa se oslanja na Kinu za mnogo toga, a sada im prijete odrezivanjem ruku.

Sankcije su postale omiljeni alat za rješavanje globalnih problema, zar ne? U teoriji, to zvuči savršeno: uzmeš papir, napišeš nekoliko imena, i voilà — svijet je bolji. U praksi, međutim, to je poput liječenja glavobolje rezanjem glave. Kineski ministar trgovine nije imao milosti kada je najavio da će EU "preispitati svoje odluke", kao da se radi o reklamaciji u supermarketu. Stvarnost je takva da su te sankcije samo kap u moru, dok se prava borba vodi na terenu, a ne na papiru. Sankcije su samo još jedan način da se zavaramo da nešto radimo, dok u stvarnosti, svi nastavljaju igrati svoju igru.

Ali, hajde da budemo iskreni. Kako točno očekujete da se Kina ponaša? Zar ste pomislili da će se jednostavno nasloniti na zid i gledati dok ih EU kažnjava? Pa, ne. Ova situacija će se pretvoriti u igru "ko će prvi odustati". Kineski odgovor je bio brz i precizan, poput hitca iz pištolja, i sada, Europa se mora suočiti s posljedicama. Što mislite? Da će se Kina povući i reći: "U redu, uzmite naše resurse, mi nećemo naoružavati Ruse"? Jebeno smiješno.

No, što to uopće znači za Europu? Ako je Kina odlučila pokazati zube, Europa bi mogla zaboraviti na svoje vojne ambicije. Zaboravite na naoružavanje, zaboravite na sigurnosne strategije; sve to pada u vodu kad najveći proizvođač svjetskih komponenti pokaže tko je gazda. Kako to izgleda u praksi? Pa, ako se EU odluči na daljnje sankcije, može očekivati da će Kina uzvratiti udarac. U ovom trenutku, tko zna što bi moglo uslijediti? Moguće je da ćemo se suočiti s posljedicama koje će se očitovati u obliku povećanih cijena ili smanjenih zaliha ključnih resursa.

Kao što to obično biva, najviše će ispaštati obični ljudi. Dok se političari igraju igara moći, mali ljudi će snositi teret. Na kraju krajeva, tko će platiti cijenu? Uvijek su to oni koji nemaju veze s odlukama koje donose. Kako to izgleda? Kao da gledate predstavu u kazalištu, a svi glumci igraju svoje uloge, dok vi sjedite u publici, plaćajući kartu koja vam ne jamči ništa osim razočaranja.

I tako, dok se Kinezi i Europljani sukobljavaju, mi možemo samo čekati i gledati. Ako ste mislili da je geopolitička situacija dosadna, pripremite se — ovo će biti predstava koja se može gledati do mile volje. Između prijetnji, sankcija i hibridnih ratova, svi smo mi samo statisti u komediji koja se zove "globalna politika".

Na kraju, jedno je jasno: sankcije su jednostavno sredstvo za postizanje ciljeva, ali tko zna kakve će posljedice to imati. Dok svi plešu svoju igru, prava pitanja ostaju bez odgovora. Tko će biti sljedeći na redu? Tko će platiti cijenu? I, najvažnije, tko će se konačno usuditi stati na kraj ovoj ludosti?

Izvor: thenextweb.com