Hong Kong traži kvote za kineske investitore u IPO-ima

Dvadeset godina izgradnje sustava koji je funkcionirao kao savršeni filter za mulj i sad ga otvaraju jer je filter previše dobro radio. Hong Kong, taj čudni hibrid kapitalizma i kontrole, mjesto gdje se novac pere u mramornim predvorjima s pogledom na more, sada moli Peking da mu vrati protok. Jer kad je kineski kapital otišao u ilegalu, otišao je i profit.

Nije teško skužiti obrazac. Peking je godinama gledao kako bogati Kinezi šalju novac u Hong Kong — preko shell kompanija, kripto rupa, sumnjivih consulting ugovora. Onda su stisnuli ventil. Uveli su kontrole, kazne, zatvorili su kanale. I što se dogodilo? Investicije su pale, IPO-i su se sušili, a Hong Kong stock exchange — nekad treća najveća burza na svijetu — počeo je izgledati kao muzej financijskih instrumenata iz devedesetih. Sad, nakon što su svi pobjegli u Singapur i Dubai, vraćaju se s istim problemom: kako pustiti novac a da ne pukne brana.

Apsurd je u tome što rješenje dolazi od istih ljudi koji su stvorili problem. taj oni koji su proglasili rat "illegalnim offshore kapitalnim tokovima" sad nude proširene kvote za cross-border investicije. taj oni koji su zatvorili vrata, sad ih otvaraju — ali uz poruku: "Samo polako, samo kontrolirano, samo onoliko koliko mi kažemo." To nije liberalizacija, to je doziranje. Kao kad bolesniku s ovisnošću date jednu kocku čokolade dnevno umjesto cijele tablice. Kontrolirano zadovoljstvo.

Pitanje koje nitko ne postavlja, a trebao bi, glasi: ako je Hong Kong toliko slobodno tržište, zašto mu treba dozvola Pekinga da bi pustio kineske ulagače u vlastite IPO-e? Odgovor je jednostavan: Hong Kong nije slobodno tržište, nikad nije ni bio. To je tržište s dozvolom. Kao koncesija na plaži. Platiš, dobiješ ključ, ali more je i dalje državno vlasništvo.

Pogledajmo brojke. Hong Kong stock exchange ima tržišnu kapitalizaciju od otprilike 4 trilijuna dolara. Za usporedbu, Šangaj i Shenzhen zajedno imaju preko 8 trilijuna. Ali Hong Kong je uvijek imao jednu prednost: pristup globalnom kapitalu. Strani investitori, hedge fondovi, pension fundovi — svi su dolazili jer su vjerovali da je Hong Kong drugačiji. Vjerovali su da pravila vrijede, da sudovi rade, da se ugovori poštuju. I bili su u pravu — do trenutka kad je Peking odlučio da je sloboda skupa.

A sad, kad su ti taj globalni investitori počeli gledati prema Singapuru, Dubaiju, čak i Tokiju, Hong Kong se sjetio svog najvećeg aduta: pristupa kineskom tržištu. Jer Kinezi imaju novac. Puno novca. Samo što ga ne smiju potrošiti kako hoće. I zato Hong Kong kaže: "Dajte nam više kvota, pustite ih da kupe naše IPO-e, mi ćemo paziti da ne pobjegnu." Kao da nudite džeparcu tinejdžeru koji je već dokazao da zna potrošiti sve na gluposti.

Tehnički gledano, ovo je klasični primjer regulatornog arbitražnog problema. Kad imaš dva sustava — jedan labav (Hong Kong) i jedan čvrst (Kina) — novac uvijek nađe put kroz pukotine. Problem je što su pukotine postale prevelike. Peking je pokušao zatvoriti sve rupe, ali je slučajno zatvorio i glavna vrata. Sad se vratio s lopatom i kaže: "Otvorit ćemo nova vrata, ali samo za one koji imaju propusnice." A propusnice će, naravno, izdavati oni koji kontroliraju vrata.

Ono što je jebeno zanimljivo je brzina kojom se ovo događa. Još prošle godine, svi su govorili o "decouplingu". Kina se odvaja od svijeta, svijet se odvaja od Kine. Trgovinski ratovi, tehnološki embargo, vizni režimi. A sad, odjednom, Hong Kong traži više kineskih investitora. Jer brojke ne lažu. Bez kineskog novca, Hong Kong burza je osuđena na polagano propadanje. Kao stara luka kojoj je presahnuo kanal. Možeš imati najbolje vezove, najmodernije dizalice, ali ako brodovi ne dolaze — mrtva si.

I tu dolazimo do ključnog pitanja: je li ovo početak novog ciklusa ili samo privremeno rješenje? Ako Peking stvarno želi da Hong Kong ostane globalni financijski centar, morat će napraviti više od pukog povećanja kvota. Morat će vratiti povjerenje. A povjerenje se ne vraća kvotama. Povjerenje se vraća pravilima koja vrijede za sve, uključujući i one koji ih pišu. Dokle god je Hong Kong na povodcu, bit će samo još jedan grad s neboderima i skupim satovima, ali bez duše.

Ako moraš objašnjavati zašto tvoj financijski centar nije mrtav, vjerojatno jest.

Izvor: bloomberg.com