Krvi je uvijek manje nego što treba, a riječkih subota uvijek više nego što znamo iskoristiti
Crveni križ i Luka Rijeka organiziraju akciju darivanja krvi u subotu u upravnoj zgradi na Rivi. Tri sata, od devet do dvanaest. Jedna od onih stvari koje se događaju svaki dan u svakom gradu, a o kojima ne razmišljamo dok nam netko blizak ne zatreba tu istu krv. Dijagnoza je jednostavna: sustav koji ovisi o dobrovoljnim, jednokratnim akcijama u subotu ujutro ima kroničnu anemiju. Simptomi su stalni nedostaci, hitni pozivi ljeti i zimi, i činjenica da se za neke rijetke krvne grupe moli po društvenim mrežama kao da tražiš rijedak dio za auto iz osamdesetih. Liječenje? Kontinuirana opskrba, a ne hitne transfuzije svakih par mjeseci. Pacijent je, međutim, uporan i odbija promijeniti terapiju jer je 'tako uvijek bilo'. Ako je darivanje krvi besplatno, zašto je onda tako skupo? Trošak nije u igli i vrećici. Trošak je u logistici, u medicinskom osoblju koje mora biti tamo, u hlađenju i transportu, u testiranju svake jedinice. Trošak je u subotama koje ljudi mogu provesti na druge načine. To je najčudniji model pretplate ikad izmišljen: ne plaćaš ništa, ali daješ dio sebe u nepredvidivim intervalima, a jedina nagrada je sok i čokoladica i onaj čudni osjećaj da si učinio nešto korisno bez ikakvog direktnog povrata. U svijetu gdje se sve metrizira, optimizira i stavlja u SaaS oblak, ovaj proces ostaje iznimno analogan, iznimno ljudski i iznimno neefikasan po svim modernim standardima. Što je, zapravo, ljepše. Mislite li da je slučajno što se akcija održava u upravnoj zgradi Luke, a ne u nekom trgovačkom centru? Tu postoji nešto simbolično. Luka je tradicionalno mjesto protoka, roba ulazi i izlazi, kontejneri se utovaraju, ekonomija je opipljiva. Krv je, , također roba. Kritična roba. Staviti mjesto njenog prikupljanja u srcu infrastrukture koja pokreće grad ima svoju logiku. To nije samo zbog parkinga ili pristupačnosti. To je poruka: ovo nije sporedna aktivnost, ovo je dio kruga opstanka zajednice. Roba se kreće, krv teče, grad živi. Pitanje je samo hoće li ovaj tradicionalni, plemeniti, ali fragmentirani model ikada moći zadovoljiti stvarne potrebe. Kada bi se upravne zgrade ovakvih kompanija pretvorile u trajna mjesta za darivanje, recimo jednom mjesečno, to bi već bila infrastrukturna promjena. Ali to zahtijeva predanost iznad i izvan jednog press release-a. Zašto, u doba kada možemo naručiti gotovo sve dostavom u roku od sat vremena, ne možemo organizirati sustav darivanja krvi koji je podjednako učinkovit? Zamislite aplikaciju: vidiš da je potrebna tvoja krvna grupa u bolnici u tvom gradu, rezerviraš termin koji ti odgovara u nekom od desetak trajnih centara, dobiješ podsjetnik, dođeš, izdaju ti digitalnu potvrdu koja ti, recimo, daje prednost kod nekih gradskih usluga ili simboličan porezni kredit. To nije science fiction, to je dosadna integracija postojećih baza podataka, kalendara i logistike. Problem je što je krv besplatna. Besplatne stvari nikad ne dobivaju proračun za inovacije koje zaslužuju. Njihov razvoj uvijek je posljednji na listi prioriteta, jer nema direktnog profita. Apsurd je savršen: najvrjedniji resurs u medicini je onaj koji se ne može kupiti, samo dati. I zato će njegova opskrba uvijek biti u krizi. Postoji li nešto autentičnije u ovom digitalnom dobu od činjenice da ti netko nepoznat, bez ikakvog očekivanja, da svoju krv da bi spasio tvoj život? To je suprotnost svemu što danas gradimo. Platforme su dizajnirane da izvlače pažnju, vrijeme, podatke. Metafora je 'engagement', 'screen time', 'conversion'. Darivanje krvi nema engagement. Ima samo tihu, anonimnu predaju. Nema algoritam koji ga može optimizirati, jer se događa izvan ekrana. Možda je to i razlog zašto je tako teško modernizirati sustav — jer je njegova srž nešto što tehnologija u svojoj sadašnjoj, komercijalnoj formi, teško obuhvaća. Ne možeš tokenizirati krv na blockchain. Možeš je samo uzeti i dati. I tako, u subotu ujutro, dok se jedni budje s mamurlukom od petka, drugi će stajati u redu ispred zgrade Luke. Bit će tiho, bez pompe. Nema glazbe, nema velikih govora. Samo šuškanje papira, miris dezinfekcije i tiho klikanje opreme. To je jedna od rijetkih industrija gdje se ROI ne mjeri u novcu, već u vremenu koje netko drugi dobije. U danima, mjesecima, godinama koje obitelj dobije s nekim koga vole. To je najstarija tehnologija razmjene koju čovječanstvo poznaje, i dalje neprikosnovena. Svi ti moderni sistemi, cloudovi, AI modeli — svi oni na kraju trče na gorivu koje se ne može sintetizirati. Može se samo ponuditi. Zato, kad vidite sljedeći poziv za darivanje, ne razmišljajte samo o sokiću. Razmišljajte o tome da sudjelujete u najstarijoj i najkritičnijoj mreži za opskrbu koju čovječanstvo ima. Mreži bez servera, bez prekida usluge, bez subscription modela. Mreži koja radi isključivo na dobroj volji. Što je, u današnjem kontekstu, gotovo revolucionarno. A možda i najpametnija investicija koju možete napraviti tog dana, iako vam nitko neće dati certifikat ili NFT za to. Dat će vam nešto mnogo bolje: priliku da sutra netko drugi ima problem manje.
Izvor: fiuman.hr
Izvor: www.fiuman.hr
Izvor: www.fiuman.hr
Zanima vas ovakva AI tehnologija?
RiNET gradi sovereign AI rjesenja za javni sektor i poduzeca - od civic intelligence do automatizacije nabave.
Kontaktirajte nas →
Komentari