Lažni krediti na fejsu i naivnost koja košta

Dvadeset i jedna žrtva. Jedan čovjek. Nula kredita. Matematika je jednostavna, ali očito nije svima jasna — pogotovo ne onima koji su uplatili “administrativne troškove” nepoznatom tipu s Facebooka i čekali novac koji nikad nije došao. I ne, nije riječ o sofisticiranoj financijskoj piramidi niti o AI-generiranom deepfake-u direktora banke. Riječ je o banalnoj, starinskoj, gotovo pa simpatičnoj prijevari: čovjek je objavio oglas, ljudi su mu uplatili novac, i eto optužnice. Pas mater.

Sad, mogli bismo sjediti i pljuvati po naivnosti tih dvadeset i jedne osobe. Mogli bismo mudrovati o tome kako je netko tko vjeruje da će dobiti kredit od tipa na Facebooku uz predujam za “troškove” — pa taj je sam kriv. Mogli bismo, da nismo proveli zadnjih deset godina gledajući kako taj taj obrazac funkcionira u puno većim razmjerima, s puno više nula na računima, i s puno više odijela umjesto trenirke.

Jer evo u čemu je fora: ovaj riječki V.S. je amater. Mali igrač. Lokalni poduzetnik u prijevari, da se poslužimo terminologijom koju razumiju oni koji su ikad pokušali dignuti kredit u pravoj banci. On je napravio ono što bi svaki normalni čovjek nazvao prevarom — uzeo je novac i nije isporučio uslugu. To je crno-bijelo. To je jasno. To je, jebote, transparentno. I zato će vjerojatno završiti iza rešetaka, jer hrvatsko pravosuđe, ma koliko sporo, ipak zna prepoznati klasičnu prijevaru kad je servirana na tanjuru s potpisom i brojem računa.

Ali ono što je zanimljivo, ono što boli puno više od izgubljenih nekoliko stotina eura koje su te žrtve uplatile — to je činjenica da taj mehanizam, samo s većim brojevima i ljepšim logotipima, prolazi potpuno nekažnjeno na višim razinama.

Zamisli da umjesto “brzi kredit bez birokracije” staviš “revolucionarna blockchain platforma za demokratizaciju financija”. Umjesto “uplati 200 eura za administrativne troškove” staviš “seed round od 5 milijuna dolara uz tokenizaciju budućih prihoda”. Umjesto Facebook oglasa staviš keynote na konferenciji u Lisabonu. I odjednom nisi prevarant — ti si founder. Imaš investitore. Imaš medijsku pokrivenost. Imaš, u najgorem slučaju, “neuspješan startup” i “lekciju za sljedeći put”.

Razlika između V.S. i, recimo, tipa koji je prodao 40 milijardi dolara vrijedan kripto projekt koji nije imao ništa osim bijele knjige i Photoshopa — ta razlika nije u moralu. Razlika je u dosegu. U prezentaciji. U tome što jedan koristi Facebook, a drugi koristi LinkedIn i Bloomberg TV.

I zato će se ovaj članak čitati kao lokalna vijest, kao kuriozitet, kao dokaz da ima i naivnih ljudi na svijetu. I bit će to istina. Ali istina je i ovo: svaki put kad netko uplati “administrativne troškove” za kredit koji ne postoji, on samo ponavlja ono što rade ljudi koji ulažu u projekte koje ne razumiju, u lidere kojima vjeruju bez provjere, u sustave koji obećavaju sve bez garancije ičega.

Razlika je u nuli. U broju nula na računu. U broju nula u godinama zatvora. U broju nula u količini empatije koju će društvo imati za žrtvu.

Jer žrtva lažnog kredita na fejsu je naivna. Ali žrtva lažnog startupa u Silicijskoj dolini je investitor. I to se u novinama piše drugačije.

A što je s onima koji su uplatili? Dvadeset i jedna osoba. Neki su vjerojatno mislili da su pametno prošli. Neki su vjerojatno bili u očaju. Neki su vjerojatno samo htjeli brzo rješenje za problem koji ih je mučio. I svi su napravili istu grešku: povjerovali su da će netko drugi riješiti njihov problem, umjesto da su provjerili, istražili, ili jednostavno rekli — ne, ovo miriše na govno.

Ali znate što? To što miriše na govno ne znači da je kriv onaj tko je ušao u sobu. Kriv je onaj tko je govno tamo stavio.

I zato, dok čitate ovu vijest i odmahujete glavom nad naivnošću dvadeset i jedne osobe, sjetite se da ste i sami vjerojatno barem jednom kliknuli na nešto što je obećavalo previše. Razlika je samo u tome što ste imali sreće pa vam netko nije tražio da uplatite “administrativne troškove” prije nego što shvatite da ste nasjeli.

Jer u svijetu u kojem lažni krediti na Facebooku funkcioniraju, jedina stvar koja nas dijeli od toga da budemo žrtve je — sreća što nas još nisu pitali.

Ili pamet da znamo reći ne.

Ali pamet, eto, očito nije uvijek u ponudi.

Izvor: fiuman.hr