Nitter se vraća

Koji kurac se zapravo dogodio? Nitter je godinama bio jedan od onih projekata koje svi koriste a nitko ne spominje na sastancima. Open-source Twitter frontend koji je servirao isti sadržaj bez reklama, bez praćenja, bez algoritamskog guranja u grlo. Čist servis za ljude koji su htjeli čitati vremensku crtu a ne osjećati se kao da su upali u kasino s tipkovnicom. Sada je, navodno, dobio pravni savjet koji mu kaže da može nastaviti. Zanimljivo. Jako zanimljivo. I potpuno nejasno.

Jer evo što je smiješno u cijeloj ovoj priči: kompanija koja je poslala cease-and-desist pismo nije tužila Nitter zbog kršenja autorskih prava na sadržaj, iako bi to bio najlakši put. Nije ga tužila zbog zaštitnog znaka, iako bi i to prošlo. Ne, odvjetnici su očito birali drugačiji pristup, a Nitter je, nakon konzultacija, odlučio da im to nije dovoljno strašno. Možda zato što pravni tim te kompanije ima veće probleme od malog open-source projekta s par tisuća korisnika. Možda zato što su shvatili da bi tužba protiv Nittera otvorila pitanje na koje nemaju dobar odgovor: zašto netko tko tvrdi da je za slobodu govora tuži servis koji samo prikazuje javne objave bez reklama?

Pacijent pokazuje simptome akutne pravne nemoći s komplikacijama javnog imidža. Preporučam terapiju realnošću, ali prognoza je loša — previše je odvjetnika po kvadratnom metru da bi itko rekao istinu naglas.

Ako je platforma toliko uvjerena da je u pravu, zašto ne ode na sud? Zašto umjesto tužbe šalje pisma koja nemaju pravnu težinu koju pripisuju? Možda zato što znaju da bi sudski proces otkrio stvari koje ne žele javno priznati. Kao što je činjenica da Nitter ne krade ništa — on samo čita javne podatke na način na koji su ih čitali svi, sve dok netko nije odlučio da javno zapravo znači "javno ali samo ako mi plaćaš". Sjećam se devedesetih, kada smo na Kvarner Netu postavljali prve servere i borili se s lokalnom telekomunikacijskom kompanijom koja je tvrdila da imamo "nepoštenu prednost" jer smo koristili njihove linije na način koji im se nije sviđao. Ista pjesma, drugo desetljeće. Netko tko kontrolira infrastrukturu odluči da su pravila samo za male igrače, a kada mu netko kaže da tako ne ide — pošalje odvjetnike. A odvjetnici, eto, ponekad kažu: "Nastavljajte."

Nitter je postao simbol nečega što je u današnjem webu gotovo nestalo: otpora. Ne glasnog, ne revolucionarnog, nego tihog, tvrdoglavog otpora čovjeka koji je napravio alat zato što mu je trebao, a ne zato što je tražio investitore. Projekt kojim upravlja šačica ljudi koji ne žele uzeti novac, ne žele rasti, ne žele postati "platforma". Samo žele da ljudi mogu čitati javne objave bez da im netko prodaje cipele dok to rade. I ta jednostavnost je, paradoksalno, njihova najveća snaga. Nema što izgubiti. Nema zaposlenih kojima treba plaća. Nema investitora kojima treba exit. Nema boarda kojem treba objašnjavati zašto su poslali cease-and-desist u kuverti koja se otvara s krive strane.

A sada, nakon što su rekli da nastavljaju, pitanje je što će se dogoditi. Hoće li X Corp stvarno pokrenuti postupak? Hoće li pokušati blokirati domene preko registrara? Hoće li naći druge načine da otežaju život ljudima koji su, u konačnici, samo htjeli čitati tweetove bez reklama? Sve je moguće. Ali jedno je sigurno: Nitter je već dobio ono što je htio. Pravni savjet koji im je rekao da mogu nastaviti. I dva tjedna tišine koja su pokazala nešto važno — kada velika kompanija pošalje pismo malom projektu, ne znači da će mali projekt nestati. Ponekad mali projekt pogleda pismo, nasmije se i kaže: "Pravni savjet? Pa dobro. Nastavljamo."

Nije drago. Nije slučajno. Nije greška. To je poruka svima koji misle da se open-source može ušutkati pismom — možete poslati koliko god želite papira, ali dok god postoji netko tko misli da alat treba postojati, alat će postojati. Možda na drugoj domeni. Možda preko drugog servisa. Možda na način koji još niste smislili. Ali postojat će. I to je, u konačnici, jedina istina koju trebate znati o ovom cijelom cirkusu: tehnologija ne nestaje zato što netko potpiše papir. Tehnologija nestaje samo kada ljudi prestanu biti zainteresirani. A Nitter ima publiku koja, očito, još uvijek sluša.

Ako je cijela svrha X Corpa bila da pokaže kako može ušutkati kritičare, onda je rezultat upravo suprotan. Umjesto da nestane, Nitter je postao jači. Umjesto da se povuče, otvoreni projekt je dobio priliku da pokaže zube. I to ne zube odvjetnika, nego zube ljudi koji su spremni braniti ono što su napravili. To je stara istina koja vrijedi u svakoj industriji, od Rijeke do Amsterdama: ako napraviš nešto što ljudi vole, ne možeš to uništiti pismom. Možeš samo napraviti da izgledaš kao budala koja je pokušala.

Budućnost je stigla. Donijela je račun za odvjetnike.

Izvor: thenextweb.com