RISC-V je sada službeno podržan od strane CPythona, što je vijest koju bi svatko tko je proveo...

Dakle, Python — taj jezik koji je postao lingua franca za svakoga tko zna razliku između petlje i petljanja — sada službeno priznaje RISC-V kao ravnopravnog člana obitelji. Architektura koja je do jučer bila predmet rasprava na konferencijama i u akademskim krugovima, sad je dio standardnog toolchaina koji pokreće pola interneta i sve ono što se pretvara da je umjetna inteligencija. To nije mala stvar, iako će vam marketinški odjeli velikih kompanija reći da je to samo tehnički detalj koji ne zaslužuje vašu pažnju.

Ako ste ikada instalirali Python na neko čudno računalo — a tko od nas nije, je svaki drugi server bio fizički stroj u podrumu neke tvrtke koja je mislila da je IT samo skuplji električar — znate da je podrška za novu arhitekturu uvijek dolazila sa zakašnjenjem koje je mirisalo na politiku i licencije. Intel je vladao, ARM je bio mobile-only alternativa, a sve ostalo je bilo egzotika za ljude koji vole patnju. RISC-V je dugo bio u toj kategoriji — nešto što postoji, radi, ali nije dio glavnog toka, kao onaj kolega koji programira u Lispu i priča o tome na svakoj pauzi za kavu.

Ova odluka Python zajednice je zapravo priznanje da se stvari mijenjaju, i to brže nego što itko od nas očekuje. Nije riječ o tome da će RISC-V sutra pokoriti svijet — nije. Ali činjenica da je CPython, ta spora i konzervativna zvijer koja se mijenja sporije od hrvatskog zakona o digitalizaciji, odlučio uključiti podršku za otvorenu arhitekturu, govori više od bilo kojeg keynote govora o budućnosti računarstva.

Sjetimo se kako je to izgledalo devedesetih, kada smo postavljali prve servere i mreže na Kvarneru. Svaki hardver je bio zatvorena kutija s tajnim specifikacijama, a ako ste htjeli da vaš softver radi na nečemu što nije bilo u IBM-ovom katalogu, morali ste se moliti da je netko negdje napisao drajvere. Danas imamo otvorenu arhitekturu koja se može implementirati bez da ikome platite licenciju, i to je — koji kurac — možda najveća stvar koja se dogodila računalima od kad je netko shvatio da miš ne mora biti glodavac.

Ali naravno, postoji kvaka. Uvijek postoji kvaka. RISC-V je otvoren, ali to ne znači da je jednostavan. Implementacija vlastitog čipa temeljenog na RISC-V-u je kao kuhanje jela iz kuharice Michelin restorana — svi recepti su dostupni, ali to ne znači da će vaš rezultat biti jestiv. Potrebno je znanje, iskustvo i, što je najvažnije, vrijeme koje većina kompanija nije spremna uložiti jer je lakše kupiti gotovo rješenje od nekoga tko je već napravio greške umjesto vas.

I tu dolazimo do pravog pitanja koje nitko ne postavlja na konferencijama o poluvodičima: ako je RISC-V toliko dobar, zašto su najveći igrači na tržištu toliko nervozni? Odgovor je jednostavan, iako ga nitko ne želi izgovoriti naglas: kontrola. Monopolisti su izgradili carstva na tome što kontroliraju svaki aspekt hardvera, od arhitekture do drajvera, a otvoreni standardi su im noćna mora jer znače da netko drugi može napraviti nešto bolje bez njihovog dopuštenja.

Pogledajte što se dogodilo s ARM-om, koji je dugo bio tajni favorit u industriji. Kompanije su ga koristile jer je bio energetski učinkovit, ali su platile cijenu u vidu licenci i ograničenja koja su dolazila s njim. RISC-V nudi alternativu koja je potpuno besplatna u smislu intelektualnog vlasništva, i to je prijetnja koja se ne može riješiti tužbom ili akvizicijom. To je prijetnja koja se rješava samo inovacijom i boljim proizvodom, a to je nešto što monopolisti ne znaju raditi jer su zaboravili kako se to radi.

Sada, prije nego što netko pomisli da je ovo tekst o tome kako će RISC-V spasiti svijet i donijeti mir u digitalni raj, moram vas zaustaviti. Otvorena arhitektura ne znači automatski bolji svijet. To znači da imate više opcija, a više opcija znači više odgovornosti. Kompanije koje su se desetljećima oslanjale na gotova rješenja sada će morati razmišljati o stvarima koje su nekada bile tuđi problem, a to je teret koji mnogi nisu spremni nositi.

Ono što je zanimljivo u cijeloj ovoj priči je tišina koja prati ovu objavu. Nema velikih naslova, nema press konferencija, nema izjava direktora koji obećavaju revoluciju. Samo suhoparna tehnička objava na blogu Python zajednice, koju će pročitati ljudi koji stvarno razumiju što se događa, dok će ostatak svijeta nastaviti gledati u svoje telefone i pitati se zašto im baterija ne traje dulje.

To je, na neki način, najbolja vijest koju smo mogli dobiti. Kada se velike stvari događaju tiho, to znači da su one rezultat rada, a ne marketinga. Kada se tehnologija razvija bez fanfara, to znači da je netko negdje stvarno napravio posao umjesto da je samo održao prezentaciju. I u svijetu gdje se sve više vrednuje forma nad sadržajem, to je osvježenje koje dolazi kao gutljaj hladne vode nakon što ste satima jeli slanu hranu.

Naravno, ostaje pitanje koliko će trebati da ova podrška postane stvarno korisna. Tehnologija koja je danas podržana u CPythonu je još uvijek u ranoj fazi, i trebat će godine prije nego što će prosječan programer moći iskoristiti prednosti RISC-V-a bez da se bavi stvarima koje nemaju veze s njegovim poslom. Ali to je normalan proces, i svatko tko je radio u IT-u devedesetih zna da se dobre stvari ne događaju preko noći.

Sjećam se vremena kada je Linux bio egzotika za koju su svi mislili da nikada neće zaživjeti. Danas pokreće pola svijeta, a nitko se ne čudi. RISC-V je na sličnom putu, i iako će proći godine prije nego što postane mainstream, činjenica da ga Python zajednica sada tretira kao ravnopravnog člana obitelji je znak da se stvari mijenjaju. Polako, sigurno, i bez velike buke — baš kako treba.

Ono što me najviše zabavlja u cijeloj priči je način na koji će velike kompanije reagirati. One će se praviti da se ništa nije dogodilo, nastaviti prodavati svoja rješenja po cijenama koje nemaju veze s troškovima proizvodnje, i nadati se da će otvorena arhitektura ostati stvar entuzijasta. Ali otvoreni standardi imaju naviku širiti se kao korov — polako, neprimjetno, i na kraju prekriju cijeli vrt. A onda je prekasno za bilo kakvu reakciju.

U međuvremenu, dok se veliki igrači pripremaju za rat koji neće moći dobiti, mali igrači — startupi, istraživačke grupe, entuzijasti — dobivaju priliku koja se pojavljuje jednom u generaciji. Priliku da grade na otvorenom temelju, bez straha da će ih netko tužiti ili blokirati. To je ono što RISC-V zapravo donosi, i to je ono što je CPython svojom odlukom prepoznao.

I tako, dok svijet gleda u nove telefone i čeka na sljedeću veliku stvar koja će im reći što da misle, ovdje se dogodilo nešto što će oblikovati sljedećih dvadeset godina računarstva. Tiho, bez velike buke, i bez ijednog keynote govora. Ako to nije dokaz da se prava tehnologija razvija tamo gdje je nitko ne gleda, ne znam što jest.

Budućnost je stigla. Donijela je otvoreni hardver i suhoparnu objavu na blogu. Koji kurac, tako to najbolje radi.

Izvor: blog.python.org