Opatija, jagode i 130 kuna po kilogramu

Trideset kuna za kutiju jagoda koje su jutros još stajale u plasteniku negdje između Oroslavja i Zagreba, a sad ih turist iz Celovca drži u ruci ispred Umjetničkog paviljona Juraj Šporer, dok mu dijete liže sok s brade i umače majicu u pekmez koji curi iz kroasana. To nije festival. To je ekonomski model koji funkcionira bolje od bilo kojeg strateškog dokumenta što su ga pisali konzultanti naplaćeni 200 eura po satu, jer ovaj model ima jednu prednost: miriše na jagode, a ne na bullshit.

Opatija je od 22. do 24. svibnja 2026. postala ono što bi trebala biti svaki vikend — mjesto gdje se novac troši s osmijehom, a ne s osjećajem da si upravo platio 18 eura za dva espressa i pogled na more koji ti prodaju kao luksuz. Festival jagoda ima sve što je Opatiji oduvijek trebalo, a što su joj turistički stručnjaci uskraćivali u ime "premium pozicioniranja" koje u praksi znači "skuplje, ali ništa bolje".

Prodaja domaćih jagoda, sokova, kolača, likera, rakija, džemova i suvenira — to nije šarenilo, to je ratna ekonomija preživljavanja domaće poljoprivrede u zemlji u kojoj trgovački lanci uvoze jagode iz Španjolske u travnju, dok hrvatski proizvođači bacaju viškove jer nemaju kanal distribucije. Festival je kanal. Festival je ono što EU fondovi nikad neće financirati u dovoljnoj mjeri: izravna veza između onoga tko je uzgojio i onoga tko jede.

Program za djecu — edukativne radionice, kreativne radionice, dječje predstave — to je onaj dio koji organizatori stave u program da bi dobili dozvolu i da bi roditelji imali argument za dolazak, ali je u praksi najvažniji dio cijelog vikenda. Jer djeca koja danas naprave svoj prvi džem od jagoda sutra neće pitati "zašto je ovo 30 kuna" nego će znati da je to cijena rada, vode, sunca i transporta. Edukacija potrošača počinje u vrtiću, a ne na LinkedIn tečaju digitalnog marketinga od 2000 eura.

Glazbeni program — klapa, tamburice, DJ-evi — to je onaj začin koji pretvara događaj u iskustvo. Bez glazbe, ovo bi bila obična tržnica ispred paviljona. S glazbom, postaje nešto što će se slikati i staviti na Instagram, što će generirati besplatni marketing vrijedan desetaka tisuća eura, jer ljudi sami rade tvoj posao kad im daš dobar razlog da izvuku mobitel.

A sad onaj dio koji nitko neće reći naglas, ali ga svi osjećaju. Opatija ima problem. Nije problem u infrastrukturi, nije problem u smještaju, nije problem u gastronomiji. Problem Opatije je što se previše godina prodavala kao "austrougarska lječilišna destinacija" u trenutku kad su ljudi prestali tražiti lječilišta i počeli tražiti autentičnost. Festival jagoda je autentičan. Ne zato što je dobro organiziran, nego zato što je organski izrastao iz potrebe — imamo jagode, trebamo ih prodati, hajmo napraviti feštu.

Isto vrijedi za svaki slični događaj u regiji. Kad pogledate kalendare turističkih zajednica, vidjet ćete taj obrazac: festivali kruha, maslina, vina, sira, tartufa, trešanja, smokava, kestena. Sve su to pokušaji da se sezona produži, da se gosti zadrže duže od jednog dana, da se potrošnja rasporedi na više kategorija, a ne samo na smještaj i hranu. I svi ti festivali imaju jedan zajednički nazivnik: rade ih ljudi koji su shvatili da je turizam industrija doživljaja, a ne industrija kreveta.

Jebote, pa i najbolji hotel na svijetu je samo soba ako nemaš što raditi van nje.

Ono što je zanimljivo, a što nitko ne mjeri, jest multiplikativni efekt ovakvih događaja. Svaka kuna potrošena na jagode generira tri kune potrošene na parking, gorivo, kavu, sladoled, ručak, večeru, suvenir. To nije moja procjena, to su podatci koje su prikupile turističke zajednice diljem Europe, ali ih hrvatski gradonačelnici ignoriraju jer im je lakše prodati zemljište investitoru nego organizirati festival.

A onda dođeš na takav festival i vidiš obitelj s dvoje djece koja je došla iz Karlovca, potrošila 50 eura na jagode i džemove, 30 eura na ručak u obližnjem restoranu, 20 eura na sladoled i sokove, i otišla doma sretna, s planom da se vrati idući vikend. To je turizam. Ne onaj iz PowerPoint prezentacije, nego onaj koji se vidi u bilanci malih obrtnika koji preživljavaju od svibnja do rujna.

I da, ima tu i one druge strane. Organizatori će se požaliti na vrijeme, na logistiku, na dozvole, na komunalce, na to što je kiša pokvarila subotu. I bit će u pravu. Organizacija ovakvog događaja u Hrvatskoj je birokratski pakao koji bi natjerao i najstrpljivijeg čovjeka da razmisli o emigraciji. Ali eto, netko to radi. I to ne zato što mora, nego zato što vidi vrijednost u tome što radi.

A vrijednost je jednostavna: jagoda je najpošteniji proizvod na svijetu. Ne možeš je lažirati. Ne možeš je prodati kao nešto što nije. Ne možeš staviti etiketu "premium" na jagodu koja je kisela i zelena, jer će je kupac pojesti i više se nikad vratiti. Jagoda je test iskrenosti. Festival jagoda je test iskrenosti cijele destinacije.

Opatija je ovaj vikend položila taj test. Pitanje je hoće li ga polagati i idući tjedan, i mjesec, i godinu, kad se jagode zamijene trešnjama, pa smokvama, pa grožđem, pa kestenima. Jer kontinuitet je ono što od događaja stvara instituciju. A institucije su jedino što u hrvatskom turizmu preživljava duže od jedne turističke sezone.

U međuvremenu, dok gradski oci raspravljaju o strategijama i masterplanovima, netko će u Opatiji prodati jagode. I zaraditi. I usrećiti ljude. I napraviti više za turizam nego deset konzultantskih studija.

Jedina konstanta u hrvatskom turizmu je sposobnost ljudi da uspiju usprkos sistemu, a ne zahvaljujući njemu.

Izvor: riportal.net.hr