Pedeset milijardi dolara vrijednosti za alat koji piše kod umjesto tebe zvuči kao najbolja stvar...

Cursor, startup koji je od nule došao do dvije milijarde dolara godišnjeg prihoda u tri godine, sada pregovara o ulaganju od još dvije milijarde po toj astronomskoj valuaciji od pedeset milijardi. To nije samo rast, to je financijski big bang, eksplozija koja ostavlja crne rupe zdravog razuma gdje god se dogodi. Investitori poput Andreessen Horowitz-a, Thrive Capital-a i Nvidia-e ne ulažu u alat, oni ulažu u utopijsku viziju da će jednog dana svi programeri na svijetu postati nepotrebni, a oni će biti vlasnici jedine mašine koja ih može zamijeniti. To je kao ulagati u firmu za proizvodnju lopata u zlatnoj groznici, samo što ova lopata obećava da će sama kopati, a zatim i prodavati zlato natrag rudarima po desetostrukoj cijeni.

Najbrže rastuća kategorija softvera u povijesti nije nešto što stvara nove mogućnosti, već nešto što efikasnije automatizira posao ljudi koji su ga do jučer radili. Tu leži apsurd koji je toliko golem da ga gotovo ne možemo zamijetiti. Gradimo sve snažnije alate da bismo sebi skratili radni dan, da bismo postali produktivniji, a jedini mjerljivi rezultat na makro razini je da se milijarde dolara prelijevaju u valutacije kompanija čiji je jedini realni produkt smanjenje potrebe za ljudskom radnom snagom u industriji koja je tu radnu snagu i stvorila. To je ekonomski perpetuum mobile koji troši samo sebe, a svima nama obećava slobodno vrijeme koje nikad ne stiže jer ga moramo potrošiti na učenje novog alata koji će nas opet zamijeniti.

Ako je AI coding alat toliko pametan, zašto mu treba pedeset milijardi dolara valuacije i snaga najmoćnijih venture kapitalista na planeti da bi naučio ono što prosječan student računarstva savlada za tri godine i par tisuća eura školarine? Odgovor je, naravno, da ne ulažu u inteligenciju, već u monopol. Ulažu u kontrolu nad novim načinom proizvodnje. Kada je Nvidia, čipski div koji već drži monopol nad AI akceleratorima, jedan od vodećih investitora, priča postaje kristalno jasna. Oni ne žele samo da ti prodaju čekić, žele da posjeduju cijeli lanac opskrbe drveta, projekt nacrte za kuću i da naplate naknadu svaki puta kada zakucaš čavlić. To nije tehnološki napredak, to je vertikalna integracija ovisnosti.

Ovakva valuacija nema veze s sadašnjim prihodima od dvije milijarde. To je oklada na budućnost u kojoj će Cursor postati zračna luka kroz koju prolazi sav softver na svijetu. Svaka linija koda, svaka aplikacija, svaki sustav bit će barem jednom dodirnut, provjeren ili generiran kroz njihov sustav. A kada postaneš toliko esencijalan, možeš naplaćivati što god hoćeš. Možeš nametnuti uvjete korištenja. Možeš odlučivati što je prihvatljiv kod, a što nije. Možeš postati de facto regulator cijele profesije. Pedeset milijardi je jeftino za tu razinu moći.

Što se događa s programerima u ovoj jednadžbi? Postaju suradnici s nadmoćnim partnerom koji nikad ne spava, nikad ne traži povišicu i čije se znanje udvostručuje svakih nekoliko mjeseci. Prva faza je oduševljenje: "Gle, ovo mi ubrzava posao!" Druga faza je ovisnost: "Ne mogu više zamisliti raditi bez ovoga." Treća faza je marginalizacija: "Zašto bih plaćao senior developera kada junior s ovim alatom može proizvesti taj output?" Apsurd je u tome što su upravo ti programeri, svojim radom i podacima, trenirali ove modele koji sada rastu kako bi ih zamijenili. Hranili smo čudovište svojim vlastitim umijećem, a sada se čudimo što je gladno.

U Hrvatskoj, gdje je IT sektor jedan od stubova izvoza i gdje se obrazovanje masovno usmjerava prema programiranju, ova priča ima posebno gorak okus. Gradimo cijelu generaciju stručnjaka za posao čija se priroda mijenja brže nego što fakulteti mogu ažurirati nastavne planove. Startup scena je oduvijek bila mjehurić spekulacije, ali ovdje govorimo o tome da se temeljna pretpostavka cijele industrije pomiče ispod naših nogu. Nije više pitanje hoće li neki lokalni unicorn uspjeti, već hoće li cijela kategorija poslova na kojima taj unicorn temelji svoju vrijednost postati zastarjela prije nego što uopće dostigne profitabilnost.

Postoji medicinska dijagnoza za ovakvo stanje: akutna disonanca između trenutne vrijednosti i dugoročne održivosti. Simptomi uključuju vrtoglave valuacije, kronično zanemarivanje fundamentalne analize i halucinacije o beskonačnom rastu. Liječenje zahtijeva hitnu dozu realnosti, ali prognoza je loša jer je pacijent previše opijen jeftinim novcem da bi ga itko mogao dovesti u razum. Venture kapitalisti nisu liječnici, oni su dileri koji prodaju još jednu dozu dok se ne dogodi preveliki šok.

Što ostaje kada se prašina slegne? Kada alat za pisanje koda postane toliko uobičajen i jeftin kao što je danas spell-checker? Vrijednost se preseljava s samog izvođenja posla na strateško razmišljanje, na arhitekturu, na razumijevanje poslovnog problema, na kreativnost koju stroj još uvijek ne može replicirati. Ali tu leži još jedan apsurd: cijeli ovaj financijski ludilo pokreću ljudi koji ulažu milijarde u automatizaciju kreativnog razmišljanja, dok istovremeno tvrde da je upravo to ljudsko kreativno razmišljanje nešto što strojevi neće moći nadmašiti. Biraju jednu stranu za public relations, a drugu za svoj portfolio.

Konačno, ova priča nije o tehnologiji. Ovo je o kapitalu i moći. O tome kako se nova tehnologija koristi za stvaranje novih monopola koji su red veličine moćniji od onih koje poznajemo. Microsoft je imao monopol na operativne sustave. Google ga je imao na pretraživanje. Ovi novi AI monopoli neće kontrolirati samo platformu, već samu sposobnost izgradnje na toj platformi. To je meta-monopol. I dok se svi dive brzini rasta, rijetko tko postavlja pitanje: što se događa sa svim tim ljudskim kapacitetom, znanjem i potencijalom koji se čini suvišnim? Gdje ide ta energija? Ako AI zaista oslobodi programere da rade na "višim" problemima, zašto se onda osjećamo kao da trčimo brže nego ikad samo da bismo ostali na istom mjestu?

Budućnost programiranja stigla je. Donijela je račun od pedeset milijardi dolara, a mi smo svi zajednički jamci.

Izvor: thenextweb.com

Izvor: thenextweb.com

Izvor: thenextweb.com