Rijeka i dalje nema direktora Turističke zajednice, a jedino što je prekinuto je volja za bilo kakvim dogovorom

Sjednica Turističkog vijeća je prekinuta. Opet. Kao da netko svaki put povuče ručnu kočnicu čim se začuje riječ "kompromis". Gradonačelnica je izjavila da je žalosno što članovi vijeća ne uvažavaju stav da direktor mora imati punu podršku Grada. Zvuči kao da traži da joj netko potpiše bijeli ček pa će ga nazvati konsenzusom. U normalnom svijetu, podrška se stječe, ne zahtijeva. U normalnom svijetu, direktor se bira zato što je najbolji kandidat, a ne zato što je najposlušniji. Ali ovo nije normalan svijet. Ovo je Rijeka, gdje institucije funkcioniraju kao da ih je napisao Kafka uz pomoć Monty Pythona.

Pedesetak ljudi u prostoriji, nekoliko godina mandata, tisuće eura proračunskog novca, a ishod je taj kao i prije tri mjeseca: ništa. Nula. Prazna fotelja koja zjapi kao rupa u sistemu. I dok se oni prepiru oko toga hoće li kandidat biti "njihov" ili "naš", hotelijeri i iznajmljivači gledaju u kalendar i broje dane do sezone. Sezone koja počinje za koji tjedan. Sezone za koju bi netko trebao imati plan, strategiju, viziju. Ali eto, nemamo direktora. Imamo v.d. direktoricu koja je ušla u situaciju kao netko tko je naslijedio kuhinju u kojoj je eksplodirao mikrovalna, vatra gori, a kuhar je pobjegao kroz prozor. Čestitke.

Najljepši dio cijele priče je obrazloženje. Gradonačelnica kaže da direktor mora imati punu podršku Grada. To je kao da kažeš da ti treba auto koji ima punu podršku ceste. Naravno da ti treba. Ali ako je jedini uvjet da auto bude isključivo one boje koju ti voliš, i da vozi samo rutom koju si ti zacrtao, i da nikad ne skrene s puta — onda ti ne treba direktor. Tebi treba daljinski upravljač. I to je u redu, ali nemoj to zvati demokratskim procesom. Zovi to onim što jest: političkim inženjeringom gdje se institucija koristi kao produžena ruka izvršne vlasti.

Ako bi netko napravio dijagnozu ovog slučaja, rekao bi da pacijent pati od akutne političke distorzije percepcije. Simptomi: nemogućnost priznavanja da drugi imaju legitimne interese, sklonost da se vlastita volja naziva "podrškom", i kronična alergija na kompromis. Lijek ne postoji. Jer problem nije u proceduri. Problem je u ljudima koji sjede za stolom i koji su uvjereni da je jedini ispravan ishod onaj koji njima odgovara. Ako ne možeš dobiti sve, bolje da ne dobiješ ništa. To je logika djeteta koje baca igračke iz kolica. Samo što ovo nisu igračke. Ovo je javni novac, javna funkcija, javni interes.

I sad dolazi pitanje koje se nameće samo od sebe: ako je funkcija direktora Turističke zajednice toliko važna da se oko nje vodi ovakva bitka, zašto je istovremeno toliko nevažna da se ne može popuniti? Ako je to ključna pozicija za razvoj turizma u gradu, zašto je dopušteno da mjesecima stoji prazna dok se političke frakcije međusobno uhodavaju? Odgovor je jednostavan: važnost funkcije je proporcionalna tome koliko ti može koristiti kad je popuniš svojim čovjekom. Dok je prazna, ne koristi nikome. Ali i ne šteti nikome. Osim građanima. Osim turistima. Osim svima koji očekuju da institucije rade svoj posao.

Najgore od svega je što ovo nije izoliran slučaj. Ovo je obrazac. taj obrazac koji se ponavlja u svakoj drugoj javnoj ustanovi u Hrvatskoj: blokada, pa pregovori, pa opet blokada, pa imenovanje v.d., pa čekanje da se strasti stišaju, pa opet isto. Kao da je cilj sistema da proizvodi nestabilnost, a ne rješenja. I na kraju, kad se sve slegne, ispada da je jedini gubitnik građanin koji je platio sve ovo svojim porezima. I koji sad gleda kako se institucija koja bi trebala promovirati grad u svijetu bavi samopromocijom i unutarnjim obračunima.

U međuvremenu, v.d. direktorica radi svoj posao. Što god to značilo u kontekstu institucije koja nema kapetana, već samo privremenog kormilara koji čeka da se oluja smiri. I dok ona čeka, brod pluta. Negdje. Nadajmo se da neće udariti u santa leda koja se zove "sezona bez plana". Jer tad će svi shvatiti da je ova politička komedija zapravo bila tragedija u laganom ključu.

Jedina konstanta u hrvatskoj javnoj upravi je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim.

Izvor: riportal.net.hr