Siri se ne seli u EU jer je Apple tražio izuzeće, a Bruxelles rekao ne

Apple je odlučio da neće uvesti novu Siri u Europsku uniju nakon što su im odbili zahtjev za izuzeće od pravila o digitalnim tržištima, što je u osnovi odrasla osoba koja kaže “ako ne mogu igrati po svojim pravilima, nosim loptu kući i idem doma”, samo što ta odrasla osoba vrijedi tri trilijuna dolara i umjesto lopte nosi glasovnog asistenta koji još uvijek ne zna naručiti taksi bez da vas pita tri puta da ponovite adresu. Dakle, Siri koja je trebala biti pametnija, brža, sposobnija — ona nova, s generativnim AI-jem koji bi trebao razumjeti kontekst i sjećati se prošlih razgovora — neće doći u EU. Ne zato što tehnički ne može, ne zato što je Apple nesposoban, nego zato što bi se, da je uvedu, morala povinovati zakonima koje je Bruxelles napisao da zaštiti tržište od upravo ovakvog ponašanja: “moj ekosustav, moja pravila, moji podatci, tvoja privatnost ako ja kažem da je tvoja”. Jebote, pa to je ko da otvoriš restoran u Rijeci i kažeš gostima da ne smiju naručiti škampe jer ti ne voliš guliti ljuske, ali ih zato možeš nahraniti juhom od istih tih škampi koju si skuhao u kuhinji u kojoj sanitarna inspekcija ne smije ući. Nije drago. Nije slučajno. Nije greška. Apple, kompanija koja je izgradila brand na priči o privatnosti kao ljudskom pravu, upravo je demonstrirala koliko ta privatnost vrijedi kad se suoči s poslovnim interesom. Nula. Točnije, vrijedi onoliko koliko je regulator ne natjera da vrijedi. Jer kad je trebalo birati između poštivanja DMA-a — Digital Markets Acta, zakona koji kaže da velike platforme ne smiju zlorabiti svoju moć — i lansiranja proizvoda u 450 milijuna ljudi velikom tržištu, Apple je rekao: “Nećemo, hvala, radije ćemo reći da je Siri prekomplicirana za europske propise.” A što je zapravo prekomplicirano? To što DMA traži da Siri, koja je integrirana u iOS, bude interoperabilna s drugim servisima. Da korisnik može birati. Da podatci ne ostanu zaključani u Appleovom kavezu. To. To je prekomplicirano. Otvoriti vrata. Dati izbor. Pustiti korisnika da odluči. I sad Apple, koji je 2024. na istraživanje i razvoj potrošio trideset milijardi dolara — više nego što većina država ima proračun — kaže da je tehnički nemoguće napraviti Siri koja poštuje europska pravila. Pas mater, pa to je ko da kažeš da ne možeš napraviti sendvič jer ti kruh smeta. Prvo, da razjasnimo jednu stvar koja se uvijek izgubi u ovakvim pričama: Apple nije žrtva. Apple nije kompanija koja se bori protiv birokracije da bi donijela bolji proizvod potrošačima. Apple je kompanija koja je odlučila da je isplativije ne ući u EU nego se prilagoditi pravilima koja su ista za sve. To je kalkulacija. Čista, hladna, poslovna kalkulacija u kojoj su procijenili da će im više novca donijeti lojalnost postojećih korisnika koji neće otići na Android samo zato što Siri nije pametnija, nego što bi ih koštala prilagodba. Drugo, ovo nije prvi put. Apple već godinama u EU nudi određene značajke kasnije, lošije, ili ih uopće ne nudi. FaceTime preko mobilnih podataka je u Europi radio drugačije. Apple Pay je u EU otvoren trećim stranama tek nakon što ih je Bruxelles natjerao. Sada je Siri na redu. I svaki put ista priča: “Regulativa nas sprječava.” Svaki put taj odgovor iz Bruxellesa: “Ne, samo morate poštovati ista pravila kao i svi drugi.” Ako je AI toliko pametan, zašto mu treba izuzeće od zakona da bi funkcionirao? To je pitanje koje bi postavila moja baka da je doživjela 2026. i da zna što je Siri. Ali ne treba baka. Treba samo malo zdravog razuma. Ako tvoj proizvod ne može raditi u skladu s propisima koji štite potrošače, možda problem nije u propisima. Možda problem nije u Bruxellesu. Možda je problem u proizvodu koji je dizajniran tako da te zaključa u sustav iz kojeg ne možeš izaći. Jer to je, , cijela poanta. DMA ne kaže da Apple ne smije imati Siri. DMA kaže da Apple ne smije koristiti Siri da bi spriječio korisnika da ode na drugu platformu. To je razlika između “imamo asistenta” i “imamo asistenta koji te drži zatočenika”. A Apple je izabrao ne raditi prvo ako ne može raditi drugo. I što sad? Pa, korisnici u EU neće dobiti novu Siri. To je činjenica. Ali pitanje je što je gore — izgubiti pristup glasovnom asistentu koji će ti preporučiti restoran na temelju tvojih prošlih narudžbi, ili dobiti poruku da tvoja privatnost vrijedi manje od Appleove bilance? Jer to je poruka koju je Apple upravo poslao. Ne Bruxellesu. Tebi. Korisniku. I dok Apple igra ovu partiju šaha s Bruxellesom, dok lobisti u Bruxellesu skupljaju bodove, dok pravni timovi pišu žalbe, jedino što je sigurno je da će netko drugi popuniti prazninu. Netko tko će napraviti glasovnog asistenta koji poštuje pravila i koji će raditi u EU. Netko tko će shvatiti da je tržište od 450 milijuna ljudi ipak malo preveliko da bi ga se ignoriralo samo zato što ne možeš raditi po svome. Jedina konstanta u tech industriji je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim.

Izvor: reuters.com