Tisuću dvjesto drobljenaca potpisuje da većina digitalne disfunkcije nikad ne izađe na vidjelo

Istraživanje je napravila kompanija koja prodaje alat za rješavanje tog problema, što je otprilike onoliko nepristrano koliko i anketa među pušačima o tome je li duhan štetan — ali hajde, brojke su brojke. Četiri tisuće dvjesto menadžera i zaposlenika iz cijelog svijeta, od kojih je većina priznala da njihova firma ima IT probleme za koje šefovi ne znaju. I to nisu male stvari. Nije da netko ne može spojiti printer. Govorimo o skrivenim troškovima, izgubljenoj produktivnosti i onoj divnoj pojavi koju zovemo shadow IT — kad odjeli sami rješavaju stvari jer je službeni IT prespor, preskup ili jednostavno nepostojeći.

Što je, naravno, savršeno logično.

Zamisli scenarij: treba ti alat za analizu podataka. Službeni odjel za IT kaže da će proći tri mjeseca odobravanja, sigurnosnih provjera i budžetiranja. Ti imaš deadline od dva tjedna. Instaliraš nešto na svoj laptop, riješiš problem, svi sretni. Osim što sad tvoja firma ima podatke na serveru koji nitko nije audirao, s lozinkom koju si zapisao na post-it i bez ikakvog plana za disaster recovery. Ali hej, posao je napravljen. Privremeno rješenje postane trajno, a ti si postao tihi sistemski administrator za svoj odjel, bez plaće i bez odgovornosti koju bi zapravo trebao imati.

Istraživanje kaže da većina tih problema nikad ne dospe do uprave. Naravno da ne dospe. Jer priznati da imaš shadow IT znači priznati da službeni IT ne radi svoj posao. A priznati da službeni IT ne radi svoj posao znači otvoriti pitanje zašto trošite milijune na infrastrukturu koja ne služi korisnicima. Bolje je šutjeti i nadati se da nitko neće primijetiti dok ne dođe do ozbiljnog sigurnosnog incidenta.

A kad dođe, svi će se praviti iznenađeni.

To je onaj trenutak kad CEO sazove hitan sastanak i pita "kako je ovo moguće", a IT direktor gleda u pod i mrmlja nešto o "ljudskom faktoru". Ljudski faktor. Kao da su ljudi koji rade s alatom krivi što alat ne radi. Kao da je problem u tome što zaposlenici pokušavaju obaviti posao umjesto da čekaju da im netko da dopuštenje.

U IT-u sam trideset godina. Radio sam na jednoj strani ograde — kad si ISP, ti si infrastruktura. Ljudi su te zvali kad nešto ne radi. A znaš što je najčešći uzrok? Nije hardver. Nije software. Nije čak ni loš dizajn. Najčešći uzrok je da nitko nije pitao ljude što im zapravo treba. Netko je kupio rješenje na temelju specifikacije koju je napisao netko tko nikad nije radio posao koji to rješenje treba podržati. I sad imaš alat koji tehnički savršeno funkcionira, ali praktički ne rješava ništa.

Četiri tisuće dvjesto ispitanika. Većina ih kaže da gube sate tjedno na zaobilazna rješenja. Sate koji se pretvaraju u dane, dani u tjedne. Pomnoži to s brojem zaposlenika u firmi od deset tisuća ljudi i dobit ćeš brojku koja izgleda kao državni dug male zemlje. I sve to prolazi ispod radara jer se nitko ne usuđuje reći istinu.

Shadow IT nije problem. Shadow IT je simptom. Isto kao što kašalj nije bolest, nego simptom da ti nešto sjedi u plućima. Shadow IT je način na koji organizacija kaže "ne vjerujemo ti da možeš riješiti moj problem, pa ću ga riješiti sam, hvala lijepa". I to je potpuno racionalno ponašanje. Apsurd je u tome što firme troše ogromne svote na sigurnosne sustave koji bi trebali spriječiti shadow IT, umjesto da riješe temeljni problem — da službeni IT jednostavno nije dovoljno dobar.

I tu dolazimo do najzabavnijeg dijela: prodavači rješenja za shadow IT. Oni su poput ljudi koji prodaju kante za vodu na brodu koji tone. Da, tehnički rješavaju simptom. Ali možda bi bilo pametnije popraviti brod? Ne, jer popravak broda košta više i ne možeš ga prodati kao mjesečnu pretplatu. Bolje je prodati kante i nadati se da će brod tonuti dovoljno sporo da stigneš naplatiti idući ciklus.

Istraživanje kaže da većina menadžera nije svjesna razmjera problema. To je kao da kapetan broda ne zna koliko vode ulazi jer ne želi pogledati u podrum. Ignorancija je udobna. Ignorancija ne zahtijeva akciju. Ignorancija ti omogućuje da se fokusiraš na strateške inicijative umjesto na banalne operativne probleme. Dok ne postane prekasno.

A kad postane prekasno, uvijek se nađe netko drugi za okriviti. IT odjel. Zaposlenici koji su "kršili pravila". Dobavljač koji je "obećao da će rješenje biti sigurno". Nikad onaj tko je odlučio da je brzina implementacije važnija od kvalitete. Nikad onaj tko je odobrio budžet za alat koji nitko nije pitao treba li mu. Nikad onaj tko je postavio rokove koje je bilo nemoguće ispoštovati bez prečaca.

To je najveća laž u cijeloj priči. Da je IT problem tehnički. Nije. IT problem je organizacijski. Ljudi koriste alate koji im ne odgovaraju jer ih je netko drugi odabrao. Ljudi zaobilaze procedure jer su procedure glupe. Ljudi riskiraju sigurnost jer im je produktivnost važnija. I to će se nastaviti dok god firme tretiraju IT kao trošak koji treba minimizirati, umjesto kao alat koji treba optimizirati za korisnike.

Ali hej, lakše je kupiti još jedan alat za monitoring shadow IT-a. Lakše je zaposliti konzultanta koji će napisati izvještaj od sto stranica. Lakše je okriviti zaposlenike za nepoštivanje pravila. Jer priznati da je cijeli pristup pogrešan zahtijeva promjenu koju nitko ne želi provesti.

I tako se vrtimo u krug.

Četiri tisuće dvjesto ljudi je reklo istinu. Pitanje je hoće li itko slušati.

Izvor: venturebeat.com