Tri eura po paketu

De minimis je bio genijalan koncept dok ga nisu otkrili Kinezi. Zamisli — pošiljke ispod 22 eura prolaze bez carine, bez PDV-a, bez ičega. To je kao da otvoriš dućan u centru grada i kažeš: "Sve ispod 20 eura je besplatno, al' samo danas." Samo što je taj "danas" trajao petnaest godina. Temu, Shein i ostali azijski eCommerce cirkusi su u međuvremenu izgradili infrastrukturu vrijednu milijarde dolara na leđima jedne rupe u zakonu. Nisu oni krivi. Tko ne bi koristio rupu u zakonu? To je kao da kriviš ribu što pliva u vodi. Kriv je onaj tko je napravio bazen bez filtera.

A sad dolazi filter. Tri eura po stavci. Zvuči bezazleno, ali kad naručiš deset majica za trideset eura, carina ti je trideset eura. To je 100 posto na vrijednost robe. I odjednom ona majica od 4 eura nije više jeftina. Odjednom je skuplja od one u Hrvatskoj koju su šivali u Kini, dopremili u skladište, platili carinu, PDV, najam, plaće i maržu. Odjednom je domaća cijena konkurentna. Gle čuda.

Naravno, ovo nije priča o zaštiti domaće proizvodnje. To je priča o tome da je EU shvatila da je izgubila milijarde eura u PDV-u i carinama jer je de minimis prag bio previsok. Nije to altruizam. To je knjigovodstvo. Netko je u Bruxellesu sjeo, izračunao koliko su izgubili, i rekao: "Ovo više nije održivo." I to je to. Nema filozofije. Nema ideologije. Samo brojke.

I sad dolazi onaj dio koji me jebeno zanima — kako će ovo utjecati na potrošače. Jer potrošači nisu glupi. Oni su lijeni, jesu, ali nisu glupi. Ako im tri eura carine digne cijenu na sedam, a u lokalnom dućanu ista majica košta deset, i dalje će naručiti s Temua. Razlika je 30 posto. To nije dovoljno da promijeni naviku. Ali ako carina digne cijenu na dvanaest? Onda je domaći dućan jeftiniji. I onda počinje tranzicija. Samo što ta tranzicija neće biti prema domaćim proizvođačima. Bit će prema Amazonu, koji ima skladišta u EU, koji ima logistiku, koji ima sve. Amazon će se smijati. Temu i Shein će patiti. Mali domaći dućani? Oni će i dalje gledati kako Amazon jede njihov ručak.

Jer problem nije samo u carini. Problem je u tome što je EU stvorila sustav u kojem je jedino logistički divovi mogu preživjeti. De minimis je bio rupa koju su koristili azijski igrači. Ukidanje te rupe ne znači da će domaći igrači procvjetati. Znači da će se igra preseliti na one koji imaju novca, skladišta i pravne timove. A to su Amazon, Alibaba i eventualno neki europski igrači koji su dovoljno veliki da se prilagode. Mali? Oni će i dalje biti na rubu, samo sada bez izgovora da su Kinezi krivi.

I onda dolazi pitanje koje nitko ne postavlja: zašto je EU trebalo petnaest godina da shvati da je de minimis problem? Zašto je trebalo da Temu postane najpreuzimanija aplikacija u Europi, da Shein postane brend koji tinejdžerice prepoznaju bolje od Zare, da se izgube milijarde eura, da se tek onda nešto napravi? Odgovor je jednostavan: zato što je EU spora. Zato što je birokracija mehanizam koji se pokreće samo kad je bol dovoljno jaka. A bol je postala jaka tek kad su domaći trgovci počeli vrištati, kad su udruge potrošača počele brojati izgubljene prihode, kad je netko izračunao da je rupa postala prevelika da se ignorira.

I sad će se promijeniti pravila. Tri eura po paketu. Zvuči kao malo. Ali pomnoži to s milijunima paketa koji svaki dan ulaze u EU. I odjednom je to ozbiljan novac. Novac koji će ići u proračun, koji će se trošiti na nešto, koji će netko negdje potrošiti. Samo što će taj netko vjerojatno biti farmer u Francuskoj ili infrastruktura u Poljskoj, a ne potrošač u Rijeci koji je htio jeftinu majicu. Ali to je EU. Novac se redistribuira. Neki gube, neki dobivaju. I tako u krug.

A što će biti s Temuom i Sheinom? Oni će se prilagoditi. Otvorit će skladišta u EU. Platit će carinu. Podići će cijene. I dalje će biti jeftiniji od domaćih, ali ne više dramatično. I potrošači će polako, ali sigurno, početi birati brzinu dostave umjesto cijene. Jer kad je razlika 30 posto, čekaš tjedan dana. Kad je razlika 10 posto, radije platiš malo više i dobiješ sutra. To je ljudska priroda. I to je ono što će se dogoditi.

Ali ono što me jebeno zanima je hoće li itko u Hrvatskoj iskoristiti ovu priliku. Jer ovo je prilika. Ne velika, ali prilika. Domaći eCommerce igrači, oni koji su preživjeli, mogli bi sad reći: "E, sad smo konkurentni. Sad možemo." Ali hoće li? Ili će nastaviti raditi isto što su radili zadnjih deset godina — nuditi istu robu, iste cijene, istu logistiku, istu sranje korisničku podršku? Jer ako će nastaviti isto, onda će ih Amazon pojesti za doručak. Amazon ima skladišta. Amazon ima logistiku. Amazon ima cijene koje su već sad konkurentne. I Amazon će se smijati dok domaći igrači budu slavili pobjedu nad Kinezima, nesvjesni da je pravi neprijatelj već u dvorištu.

I tako dolazimo do zaključka. Tri eura po paketu nije rješenje. To je flaster na otvorenu ranu. Rješenje bi bilo da EU stvori uvjete u kojima domaći igrači mogu konkurirati globalnima. A to znači: niže poreze, bolju logistiku, jednostavniju regulativu. Ali to je teško. To zahtijeva političku volju, dugoročno planiranje i odricanje od kratkoročnih dobitaka. Lakše je dignuti carinu i reći: "Evo, riješili smo problem." A problem nije riješen. Samo je prebačen na sljedeću generaciju.

Izvor: ecommerce.hr