Trideset milijardi dolara godišnjeg prihoda za firmu koja još nije dokazala da može zaraditi novac...

Pedeset puta veći prihod nego lani. Osamdeset puta od prošle godine. Brojke koje izgledaju kao da ih je netko izvukao iz hat-a na partyju gdje su svi već popili previše Kool-Aida. I najbolji dio? Nitko od nas ne zna koliko je točno od te brojke stvarni novac, a koliko je "run rate" — onaj magični izraz koji u startup svijetu znači "ako nastavimo ovim tempom, jednog dana bismo mogli...", ali bez garancije da će sutra uopće postojati.

Pitanje koje nitko ne postavlja, a trebao bi: kako firma koja prodaje API pristup modelu koji još uvijek halucinira s povjerenjem malog djeteta u Disneylandu generira toliko novca? Odgovor je jednostavan — prodaješ alat ljudima koji su toliko uplašeni da će ih AI ostaviti iza sebe da će platiti bilo što. Isto kao što su ljudi 1999. plaćali dionice Pets.com jer su mislili da će internet promijeniti način na koji kupujemo hranu za pse. Promijenio je, ali ne na način na koji su oni mislili.

Ono što je zanimljivo nije sama brojka, nego tišina koja je okružuje. CEO koji je izašao na pozornicu i rekao "imamo 30 milijardi run ratea" nije rekao ništa o profitabilnosti, o tome koliko košta treniranje modela, o tome koliko para troše na GPU-e koje kupuju od Nvidije koja ih prodaje po cijenama koje bi i diler droge smatrao pretjeranim. To je kao da ti konobar kaže "imamo 30 milijardi kuna prometa" dok ti donosi račun od 500 eura za jedno piće — brojka je impresivna, ali ne znači da je večera dobra.

I tu dolazimo do srži problema. Cijela AI industrija trenutno funkcionira na principu Ponzijeve sheme u kojoj svi znaju da je Ponzijeva, ali se nadaju da će izaći prije nego se sruši. Investitori ulažu u OpenAI koji ulaže u GPU-e koje prodaje Nvidia koja onda ulaže u svoje dionice koje kupuju investitori koji su uložili u OpenAI. Kružni tok novca koji je toliko zatvoren da bi ga i fizičar koji proučava crne rupe bio impresioniran.

A najbolji dio? Svi se prave da je ovo normalno. Da je osamdeset puta veći prihod u godinu dana nešto što se događa u zdravom tržišnom ekosustavu. Kao da je netko zaboravio da je 2001. godina postojala i da su se dot-com baloni znali ispuhati brže nego što ti stigneš reći "burn rate".

Naravno, moguće je da sam u krivu. Moguće je da je ovo stvarno trenutak kada AI postaje sljedeća električna energija, a ne sljedeća 3D televizija. Moguće je da će za pet godina svi koristiti Claudea i GPT i Gemini i da će se pitati kako smo ikad funkcionirali bez njih. Ali isto tako je moguće da ćemo za pet godina čitati članke o tome kako su milijarde dolara isparene u pokušaju da se nauči model da ne piše "sastojak za pizzu uključuje ljepilo" kada ga pitaš za recept.

Jedino što znam sa sigurnošću je da brojke poput "30 milijardi run ratea" ne znače ništa dok ne vidiš bilancu. I dok ne vidiš koliko od tih 30 milijardi dolara dolazi od stvarnih kupaca koji plaćaju za proizvod koji im stvarno treba, a koliko od venture kapitala koji se pretvara da je prihod jer je netko kupio tvoj API da bi napravio startup koji će onda kupiti tvoj API da bi napravio startup koji će... razumiješ poantu.

Tržište ne laže. Ali brojke koje tržište servira itekako znaju.

Izvor: venturebeat.com