25 milijuna dolara za robota koji bi trebao riješiti problem gradnje — što je otprilike iznos za...

Ali ne, mi smo u svijetu gdje 25 milijuna dolara u seed rundi nije iznos za kupovinu stvarnih strojeva koji stvarno pomiču stvarni beton. To je iznos za prezentaciju robota. Za pitch deck u kojem robot postoji u CAD modelu, u vizualizaciji, u snimci s motion captureom i šačicom developera koji su do sada radili na softveru za optimizaciju parkinga. Dvadeset pet milijuna dolara za ideju da će roboti graditi kuće, dok stvarni zidari na stvarnim skelama zarađuju 800 eura mjesečno i čekaju da im netko plati prekovremene.

Nije da se nešto protivim robotizaciji. Radio sam u doba kad smo servere fizički nosili u rack, kad je "cloud" značilo da je netko oribao prozor u server sobi. Razumijem da automatizacija dolazi. Ali ono što me jebe kod ovakvih rundi nije tehnologija — nego narativ. Jer narativ je uvijek taj: "gradnja je neučinkovita, ljudi su preskupi, treba nam robot koji će raditi brže, jeftinije i bez bolovanja."

Što je, naravno, istina. Gradnja je neučinkovita. Ljudi jesu skupi. Bolovanja postoje. Ali iz toga izvući zaključak da je rješenje robot koji košta 25 milijuna dolara za razvoj i još ne zna koliko za proizvodnju — pa to je kao da čuješ da je skupa hrana u restoranu pa odlučiš kupiti restoran. Tehnički rješava problem. Ali nije baš skalabilno.

A najbolji dio? Ovaj robot će, ako ikad ugleda svjetlo dana, vjerojatno biti preskup za sve osim za nekoliko megaprojekata u Dubaiju ili Singapuru. Tamo će složiti tri zida od stakla i čelika dok kamere snimaju za promo video. Onda će firma podići Series A od 150 milijuna, osnovati ured u San Franciscu, zaposliti 40 ljudi za marketing i još 10 za prodaju. A zidari će i dalje zidati. Jer jeftinije je platiti čovjeka koji zna što radi nego robota kojeg treba programirati za svaki novi tip opeke.

Naravno, bit će i onih koji kažu: "Ali pogledaj kako je napredovala automatizacija u automobilskoj industriji." Da, pogledaj. Automobilska industrija je mogla robotizirati proizvodnju jer su automobili identični. taj model, ista traka, taj vijci, ista boja, taj proces tisuću puta dnevno. Gradnja nije automobilska industrija. Gradnja je kaos. Svaka parcela je drugačija. Svaka građevinska dozvola je drugačija. Svaka ekipa na terenu ima svoj način rada. Svaki zidar ima svoj tempo. Roboti mrze kaos. Roboti vole ponavljanje. A u gradnji se ništa ne ponavlja osim kašnjenja i prekoračenja budžeta.

Zato je ovo savršena investicija za VC fondove. Jer oni ne ulažu u rješenje problema. Oni ulažu u priču koja zvuči kao rješenje problema. Dvadeset pet milijuna dolara u seed rundi je ulog u narativ da će roboti zamijeniti građevinske radnike — što je jednako uvjerljivo kao priča da će AI zamijeniti programere. Obje su istinite u nekom paralelnom svemiru gdje su ljudi zamjenjivi, gdje je sve mjerljivo i gdje se sve može optimizirati. U ovom svemiru, ljudi su i dalje jeftiniji od robota, fleksibilniji i — što je najvažnije — ne trebaju seed rundu od 25 milijuna da bi počeli raditi.

Ali hej, ako netko želi baciti 25 milijuna dolara na robota koji će za pet godina biti u muzeju pored Segwaya i Google Glassa — tko sam ja da ga zaustavljam? Neka baca. Neka priča o disruptivnoj tehnologiji koja će promijeniti industriju. Neka obećava investitorima ROI od 10x u pet godina. Samo neka mi ne prodaje priču da je ovo rješenje za stambenu krizu. Jer stambenu krizu neće riješiti robot koji košta 25 milijuna. Stambenu krizu će riješiti jeftiniji krediti, pametnije regulative i — da, više ljudi na gradilištima.

Ako baš želimo robotizirati gradnju, možda da prvo robotiziramo administraciju. Neka robot vadi građevinske dozvole. Neka robot pregovara s komunalnim firmama. Neka robot objašnjava zašto je projekt skuplji od planiranog. To bi stvarno ubrzalo proces. Ali to nije sexy. Ne možeš napraviti promo video u kojem robot izvlači dozvolu iz šaltera. Zato ulažemo u robota koji nosi cigle. Jer se lijepo vidi na kameri.

I tako ćemo opet izmisliti kotač. Ovaj put s pretplatom i uvjetima korištenja od 47 stranica.

Izvor: tech.eu