American utility firm Itron, lider u energetskoj infrastrukturi, izložila je svoju ranjivost — i to...

Zašto bi se netko uopće trudio probiti se u sustav takve kompanije? Pa, to je poput pokušaja ukrasti sladoled od djeteta u parku — tko god ga proba, zna da je sladoled slastan, ali i da ćeš se suočiti s bijesnim roditeljima. U ovom slučaju, roditelji su investitori, a bijes se može manifestirati u obliku tužbi i gubitaka. Ali, tko brine o sitnicama kad je potencijalni profit od podataka koji se kradu ili manipuliraju često nezamisliv? Ovaj incident se može činiti kao još jedan slučaj običnog hakerskog preljeva, ali kada se pogleda dublje, otkriva se cijela paleta problema koja obuhvaća tehnologiju, etiku i, naravno, novac. S obzirom na cyber napada, postavlja se pitanje: koliko možete vjerovati kompanijama koje se bave vašim podacima? Ove kompanije često obećavaju sigurnost i povjerenje, ali kada dođe do kvara, njihova objašnjenja uvijek mirisaju na silikonske magle. U Itronovom slučaju, umjesto transparentnosti, imamo samo daljnje zamagljivanje situacije. S obzirom na to koliko su naši podaci često koristeni za profit, šuplja izgovaranja o "poboljšanju sigurnosti" zvuče kao pijanac koji obećava da će prestati piti kada ga sustavi obavijesti o njegovoj nesposobnosti da se kontrolira. Sjećate se onih dana kada je vaša majka rekla da je važno brinuti se o stvarima koje imate? U svijetu IT-a, to se ne odnosi samo na fizičke resurse, već i na digitalne. A kada se velike kompanije suočavaju s ovakvim incidentima, postavlja se pitanje: tko će preuzeti odgovornost? Hoće li to biti menadžment koji je potrošio milijune na marketing umjesto na sigurnosne mjere ili će se krivnja prebaciti na neodgovorne hakerčine koji su, očito, previše kreativni u svojim prevarama? U ovom trenutku, možemo se samo zapitati: ako je Itronova sigurnost propala, što je s ostalima? Je li vaša omiljena aplikacija za naručivanje hrane bolja? Kako se nosi s vašim podacima? I dok razmišljamo o ovim pitanjima, postaje očito da ništa nije sigurno. U svijetu gdje je cyber sigurnost na dnevnom redu, tko zapravo može jamčiti da će vaši podaci biti sigurni? To je poput povjerenja u vodovodnu cijev koja curi — će na kraju doći do problema, ali zašto se brinuti dok ne osjetimo vodu na vlastitoj koži? Itron se sada mora suočiti s posljedicama. Njihova reputacija je na kocki, a pitanja o sigurnosti će ih pratiti kao sjenka. U svijetu gdje je digitalizacija postala norma, a sigurnost samo još jedan dodatak, postavlja se pitanje kako će se kompanije zaštititi od vlastitih grešaka. Ili će se možda samo zavaliti u fotelje, popiti Negroni i čekati da se sve slegne? Jedino preostaje pitanje: koliko su zapravo spremni učiniti da bi zaštitili sebe i svoje korisnike? Ako ništa drugo, barem možemo biti sigurni u jedno — sigurnost je stvar koja se ne može kupiti, a ni iznajmiti.

Izvor: bleepingcomputer.com