Anthea Coster osvojila Appletonovu nagradu: gdje su svi pravi istraživači?

Tisuću i jedan način da se prođe kroz život, a neki od nas odaberu istraživati tajne svemira. Anthea Coster, znanstvenica koja je posvetila svoju karijeru istraživanju ionosfere, dobila je Appletonovu nagradu. Čestitamo, ali osjećam se kao da je to još jedan podsjetnik kako se pravi istraživači često nalaze u sjeni tih famoznih tech magnata i njihovih sjajnih gadgeta.

Coster nije dizajnirala aplikaciju koja će ti reći hoćeš li ispeći jaja ili napraviti omlet. Ne, ona se bavila nečim što je daleko važnije — istraživanjem slojeva atmosfere koji nam omogućuju da koristimo GPS, mobilne mreže i sve te divne tehnologije koje nam olakšavaju život. Zamislite to. Dok se neki muljaju oko startup ideja i Instagram influencera, ona pokušava shvatiti kako funkcionira ionosfera. Koji kurac, zar ne?

Iako je nagrada za nju svakako zaslužena, pitam se zašto se takvi ljudi ne nalaze na naslovnicama. Gdje su svi oni koji bi trebali slaviti znanstvene veličine kao što je ona? Umjesto toga, gledamo kako se čudaci natječu u najglupljim izazovima na društvenim mrežama, dok prava znanost ostaje u tami. U svijetu gdje je viralni video važniji od dubokog istraživanja, Coster i njeni kolege ostaju neprepoznati.

Kad razmišljamo o znanstvenicima, često zamišljamo sjedeće, umorne ljude u bijelim kutovima, okružene laboratorijskom opremom. Coster je, međutim, dokaz da istraživači nisu samo potrošači laboratorijske opreme, već i mislioci koji se bore s pitanjima koja sežu daleko izvan naših svakodnevnih problema. I dok ona i njeni kolege pokušavaju razotkriti tajne ionosfere, mi se pitamo hoće li do sljedećeg vikenda skuhati tonu riže ili započeti novi fitness režim.

Ali, hajdemo malo dublje. Što to zapravo znači za nas, obične smrtnike? Coster se možda nije zamarala time što će njeni radovi biti viralni, ali njihovo značenje je daleko šire. Ionosfera je ključna za globalnu komunikaciju. Bez nje, GPS bi bio samo još jedna izmišljotina iz naučne fantastike. A ipak, kada dođe do rasprava o financiranju znanosti, često se sve svodi na kratkoročne projekte i instant povrat na investicije. Pa koji kurac, možda bismo trebali razmisliti o tome kako se znanost isplati na duge staze?

Još jedan apsurd: dok se milijarde dolara troše na vojne projekte ili svemirske turizme, prava istraživanja, poput onih kojima se bavi Coster, ostaju u pozadini. I dok su neki milijarderi uzleteli u svemir kako bi postali moderni superjunaci, prava superjunakinja poput Coster sjedi na Zemlji i pokušava razumjeti kako funkcionira naš planet. I to bez ikakvih supermoći. Jebeno fantastično, zar ne?

Zato, uzdignimo čaše znanosti i istraživanja. Kad sljedeći put budemo čitali o nekome tko je osvojio nagradu, nemojmo zaboraviti da iza te nagrade stoji nečiji mukotrpan rad. I dok Coster slavi, pitam se hoće li netko od nas ikada shvatiti koliko je važno ulagati u pravu znanost, a ne u instant rješenja i prividne uspjehe. I ponovo se vraćam na to pitanje: gdje su svi pravi istraživači?

U ovom ludom svijetu, gdje je pozornost fragmentirana i površna, Coster nam pokazuje da istinska strast i predanost nisu uvijek na vidiku. I dok se svijet vrti oko trivialnosti, prava znanost i istraživanje i dalje ostaju ključni. Vjerujem da bi se trebali bolje potruditi da izložimo radove ljudi koji, poput Coster, pridonose našoj budućnosti, a ne samo našoj zabavi.

Budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: news.mit.edu