Bespovratne potpore za mame poduzetnice

Grad Rijeka je objavio javni poziv za dodjelu bespovratnih potpora ženama koje nakon rodiljnog, roditeljskog ili posvojiteljskog dopusta ponovno aktiviraju poslovanje — što je, u prevodu s gradskog na ljudski, priznanje da sistem nije dizajniran za žene koje istovremeno rade i rađaju, pa sad građani financiraju flaster na ranu koju je država sama napravila.

Nije da je loša ideja. Naprotiv, svaka kuna koja vrati ženu u poduzetništvo je kuna bolje uložena od one koja ide u još jednu studiju izvodljivosti za biciklističku stazu koju nitko neće koristiti jer je asfaltirana kroz šumu koju nitko ne šeće. Ali pogledajmo malo dublje u mehaniku ovog poziva, jer Rijeka ima običaj da dobre namjere zapakira u proceduru koju bi i Kafka nazvao pretjeranom.

Prvo, definicija problema: žena poduzetnica ode na porodiljni, posao stane, tržište je pojede, i kad se vrati — mora krenuti iz nule. Grad joj daje novac da ponovno zapali motor. To je kao da daš čovjeku koji je pao s bicikla novi bicikl, umjesto da popraviš rupu na cesti zbog koje je pao. Rupa se zove: nepostojanje institucionalne podrške za žene koje kombiniraju roditeljstvo i biznis, rigidno radno zakonodavstvo koje ne prepoznaje fleksibilne oblike rada, i kulturološki obrazac prema kojem je žena koja vodi firmu i ima djecu — izuzetak, a ne norma.

I sad dolazi Grad s čekom. Fino. Ali ček je jednokratan, a problem je strukturni. To je kao da liječiš migrenu aspirinom dok ti netko udarcem čekića po glavi sinkronizira otkucaje srca s ritmom gradskih autobusa. Aspirin će pomoći na sat vremena, ali čekić se neće sam zaustaviti.

Drugo, tko su žene koje će se javiti? One koje već imaju firmu, koje su već dokazale da znaju raditi, koje su preživjele prvu godinu poduzetništva — a to je već filter brutalniji od bilo kojeg natječaja. Jer poduzetništvo u Hrvatskoj nije karijera, to je borilački sport. Prve tri godine preživi možda svaka treća firma, a ako si žena s djecom, te brojke padaju na brojke koje bi statistiku natjerale da zaplače. I sad im daš potporu da se vrate na ring. Dobro. Ali ring je i dalje taj. Protivnici taj. Sudac taj. Samo sad imaš flaster na rebrima.

Apsurd je u detaljima koje poziv ne spominje. Kako žena koja vodi firmu, recimo, u ugostiteljstvu ili turizmu — branšama koje u Rijeci čine okosnicu ženskog poduzetništva — planira odsustvo od godine dana? Tko vodi firmu dok je nema? Ako ima zaposlene, plaća ih iz ušteđevine. Ako nema, firma umire. I sad joj Grad da dvadeset tisuća kuna da ponovno pokrene stvar. Dvadeset tisuća kuna je u ugostiteljstvu — mjesec dana najma, režija i dvije plaće. To nije potpora, to je džeparac. To je kao da kažeš nekome tko je izgubio kuću u požaru: evo ti šator, sretno.

Naravno, ne treba zanemariti ni birokratski aspekt. Javni poziv na portalu Grada Rijeke napisan je jezikom koji je istovremeno pravno neprobojan i ljudski nečitak. Ako si žena koja vodi firmu, koja ima dijete, koja spava četiri sata noću i koja pokušava ispuniti obrazac za potporu — šanse su da ćeš odustati prije nego što dođeš do treće stranice. I tu leži ironija: natječaj je napravljen za žene koje nemaju vremena za natječaje. Za žene koje su preumorne da bi čitale uvjete. Za žene koje su odustale od državne pomoći prije deset godina jer su shvatile da je brže i lakše sve napraviti samima.

Ali ajde, dajmo Grodu benefit sumnje. Možda ovo nije samo flaster. Možda je ovo pilot projekt koji će se proširiti. Možda će za dvije godine netko u gradskoj upravi primijetiti da žene ne trebaju samo novac za ponovno pokretanje firme, nego i: fleksibilne radne uvjete, subvencionirane vrtiće koji rade do osam navečer, mentorstvo, mreže podrške, i — najvažnije — ukidanje kulturne predrasude da je žena koja vodi firmu i ima djecu čudo, a ne normalnost.

Jer dok god je poduzetništvo za žene s djecom egzotični izuzetak, a ne standardna opcija, svaka potpora je samo još jedan dokaz koliko smo daleko od cilja. I to nije kritika Grada Rijeke, to je kritika sistema koji je izgrađen za muškarca koji ima ženu kod kuće. A ta žena više ne postoji. Ona vodi firmu. I treba joj potpora. Ali ne samo jednokratna. Treba joj infrastruktura.

Do tada, prijave su otvorene do kraja mjeseca. Popunite obrasce, pošaljite dokumentaciju, i nadajte se da će vam odobriti. A kad dobijete novac, nemojte ga potrošiti na reklamu ili opremu. Potrošite ga na dadilju. Jer ona će vam omogućiti da radite. A rad je jedino što vas drži na površini. Sve ostalo je politika.

Izvor: riportal.net.hr