Capability overhang: kada ti prodaju auto bez volana

Pedeset milijardi dolara je iznos za koji bi u normalnom svijetu kupio pet otoka, privatnu flotu i doživotnu zalihu Negronija — ali u svijetu AI-ja to je samo cijena treninga modela koji još uvijek ne zna da li je 9.11 veće ili manje od 9.9. I sad ti netko kaže da europske tvrtke imaju problem s "capability overhangom". Koji kurac to uopće znači?

Prevedeno s korporativnog na hrvatski: imate alat koji može svašta, ali vi ga koristite za pisanje mailova i sažimanje sastanaka. Kao da kupiš Ferrari pa ga voziš do dućana po kruh. Samo što ovaj Ferrari nema volan, kočnice ni airbag — i plaćaš ga po kilometru. Ali hej, capability overhang, to je tvoj problem, ne njihov.

Pacijent pokazuje sve simptome akutne prodajne groznice s komplikacijama hype-manije. Prodavač ti kaže: "Imam rješenje za sve tvoje probleme, samo što ti još nisi dovoljno pametan da ga koristiš." I ti to kupuješ. Doslovno. Plaćaš pretplatu za osjećaj da si zaostao, da nešto propuštaš, da će te konkurencija pregaziti ako ne implementiraš njihov API do kraja mjeseca.

Ako je AI toliko pametan, zašto mu treba milijarda dolara mjesečno da bi bio manje glup nego prošle godine? I zašto najveći zagovornici te tehnologije istovremeno prodaju uslugu i strah da ćeš ostati bez posla? To nije capability overhang. To je fear-based selling s pretenzijama na filantropiju.

Europske tvrtke su, eto, prešle iz faze pilota u duboku integraciju. Znači, sad više ne testiraju na jednom odjelu nego su pustili AI u cijelu organizaciju. I otkrili su nešto što je svatko tko je ikad implementirao bilo kakav softver u firmi već znao — alat ne rješava problem ako ti ne znaš koji problem rješavaš.

Sjećam se devedesetih, kad smo u Kvarner Net-u postavljali prve dial-up veze. Dolazili su ljudi s kompom vrijednim tisuću maraka i pitali: "Kako da instaliram Windows?" Kupili su alat, ali nisu imali pojma što s njim. Isto je i sad. Samo što je sad alat skuplji, a prodavač uvjerljiviji.

Taj "capability overhang" nije tehnički problem. To je organizacijski problem. To je problem ljudi koji misle da će im AI riješiti loš menadžment, loše procese i lošu strategiju. Pa kad im AI ponudi rješenje koje zahtijeva promjenu načina rada — oni odustanu. Jer lakše je kriviti alat nego sebe.

Prodavači AI-ja to znaju. Zato su smislili termin "capability overhang". Zvuči pametno, zvuči kao da je problem u tebi, a ne u njihovom proizvodu. "Imamo rješenje, samo ga ti ne koristiš dovoljno." To je kao da ti prodavač automobila kaže: "Auto ima 500 konja, ali ti ga voziš 50 na sat. To je tvoj problem, ne moj."

Nije. Problem je što ti je prodao auto bez volana pa se sad čudiš što voziš ravno u zid.

Ako moraš objasniti zašto tvoj proizvod nije prijevara, vjerojatno jest. Ako moraš izmisliti termin da opravdaš zašto ga kupci ne koriste kako si zamišljao — to nije njihov problem. To je tvoj dizajnerski problem. To je tvoj UX problem. To je tvoj problem što si napravio alat koji rješava probleme koje nitko nema.

Europske kompanije su u pravu. Ne treba im više capability overhanga. Treba im netko tko će im reći: "Ovaj alat može ovo, ovo i ovo. Za ovo ostalo — ne. I neće. I nema veze što prodavač kaže da može. Ne može."

Tržište ne laže. Ali prodavači itekako znaju.

Izvor: tech.eu