CRO Commerce panel ili kako se održava konferencija o trgovini bez trgovine

Osma CRO Commerce konferencija održava se 13. listopada 2026. u Zagrebu, u Mozaik Event Centru, i glavna zvijezda panela zove se Miroslav Mareš. Ne zato što je Mareš najbogatiji čovjek u hrvatskom e-commerceu, ne zato što je izgradio nešto što svi znaju, nego zato što je — kao i svake godine — konferencija o trgovini organizirana tako da se o trgovini najmanje govori. Panel se zove "Bolji sustavi. Bolji partneri. Bolji biznis." Tri pridjeva u komparativu, tri obećanja bez subjekta, tri stvari koje nitko ne može izmjeriti. To nije naslov panela. To je haiku za investitore.

I nemojmo se praviti da je problem u Marešu ili u bilo kojem pojedinačnom panelistu. Problem je u formatu koji je postao žanr. CRO Commerce, kao i svi domaći poslovni skupovi, prodaje pristup. Prodaje mrežu. Prodaje osjećaj da si u sobi u kojoj se "dogovaraju poslovi". A dogovaranje poslova je eufemizam za kavu u pauzi, LinkedIn zahtjev za povezivanjem i follow-up mail koji nitko ne odgovori. Konferencija o e-commerceu na kojoj se najviše priča o tome kako se treba "digitalno transformirati" je kao kuharska emisija u kojoj se cijelo vrijeme priča o tome kako je važno imati dobru tavu, a nitko ništa ne skuha.

Pogledajmo brojke. Hrvatska e-commerce scena je mala. Vrijednost online kupovine u Hrvatskoj je negdje oko dvije milijarde eura godišnje, ovisno koga pitaš i kako računa. To je manje od jednog procenta njemačkog tržišta. Manje od onoga što jedna srednja njemačka pokrajina potroši u jednom kvartalu. I na tom tržištu, na kojem se bori nekoliko stotina ozbiljnih igrača, organizira se osma konferencija o panelima. Ne o tehnologiji. Ne o logistici. Ne o poreznim rješenjima za cross-border. O panelima. O tome kako će "bolji partneri" donijeti "bolji biznis". Koji kurac to znači konkretno? Ako ne možeš u jednoj rečenici objasniti što je bolji partner, nemaš partnera. Imaš dobavljača s kojim se dobro slažeš na večeri.

Ovo nije napad na organizatore. Organizatori rade ono što tržište traži. A tržište traži priliku da ljudi izađu iz ureda, plate kotizaciju, dobiju ručak, i provedu dan u uvjerenju da su nešto naučili. To je konferencijski biznis model. Nije prijevara, ali je bliže zabavi nego edukaciji. I to je u redu. Samo ne zovimo to "bolji sustavi" ako sustav koji svi koriste — Shopify, WooCommerce, Magento — nije ni spomenut u naslovu panela. Sustavi su alat. Partneri su ljudi. Biznis je rezultat. Ako je panel o sve tri stvari, panel je o ničemu. Jer nitko ne može u 45 minuta pokriti arhitekturu sustava, ljudske odnose i P&L. Može se pokriti jedna stvar dobro. Tri stvari — nikako.

I tu dolazimo do stvarne bolesti hrvatske poslovne scene: strah od specifičnosti. Nitko ne želi reći "naš panel je o tome kako optimizirati checkout flow za mobilne korisnike u dobi od 25 do 40 godina koji kupuju u tri navrata godišnje". To zvuči preusko. To zvuči kao da isključuješ publiku. Pa se onda piše "Bolji sustavi. Bolji partneri. Bolji biznis." I nitko nije isključen. I nitko nije uključen. Svi su u sobi, svi klimaju glavom, i nitko nema bilješku koju može primijeniti u ponedjeljak ujutro. To je konferencija kao terapija grupom: dobro se osjećaš dok traje, a kad izađeš, isti si problem.

Mareš je, pretpostavljam, čovjek koji zna nešto o logistici, ili o paymentima, ili o tome kako se skalira skladište. I vjerojatno bi, da ga se pita "koji je jedan konkretan savjet koji možeš dati nekome ko vodi webshop s 50 narudžbi dnevno", rekao nešto korisno u dvije rečenice. Ali format panela to ne dopušta. Format panela traži da se svatko predstavi, da se zahvali organizatoru, da kaže kako je "e-commerce budućnost" i da onda, ako ostane vremena, ubaci jednu anegdotu iz vlastite karijere. To nije razgovor. To je sinkronizirano plivanje u odijelima.

Ako stvarno želiš bolji sustav, ne ideš na panel. Ideš u Google Analytics svojeg webshopa i gledaš gdje ti ljudi odustaju. Ako stvarno želiš bolje partnere, ne ideš na konferenciju, nego nazoveš tri dobavljača i pitaš ih zašto ti prošli mjesec nisu poslali robu na vrijeme. Ako stvarno želiš bolji biznis, ne plaćaš kotizaciju, nego plaćaš konzultanta koji će ti sjesti za stol i reći ti da ti je cijena dostave previsoka i da ti je opis proizvoda loše napisan. To je ružno. To je neugodno. To nitko ne stavlja u naslov panela. Ali to je jedino što radi.

I sad, u listopadu 2026., u Zagrebu, u Mozaik Event Centru, okupit će se ljudi koji već znaju sve što će se reći. Doći će jer je to mjesto gdje se viđaju. Doći će jer je to dio poslovnog rituala. Doći će jer ako ne dođeš, ispadaš da nisi ozbiljan. I to je legitimno. Mreža je kapital. Ali nemojmo se onda praviti da je panel o "boljim sustavima" bio razlog dolaska. Bio je razlog da se nešto stavi u program. Program je ukras. Pravi sadržaj je hodnik.

Ako CRO Commerce želi napraviti nešto što stvarno mijenja stvari, neka organizira radionicu s pet webshopova koji pristaju otvoriti svoje brojke pred publikom. Neka stave analytics na veliki ekran. Neka pokažu gdje gube novac. Neka puste publiku da predloži rješenja. To bi bila konferencija. To bi bio bolji sustav. To bi bili bolji partneri. To bi bio bolji biznis. Ovako imamo osmi izdanje istog formata, s novim imenima na panelu, i s istim rezultatom: nitko ne ide kući s promijenjenim checkout flowom.

Nije Mareš kriv. Nije CRO Commerce kriv. Kriv je žanr. Žanr u kojem se komparativi prodaju kao strategija, a paneli kao znanje. Tržište ne laže. Ali program konferencije itekako zna.

Izvor: ecommerce.hr