DABI AI: operativni sustav koji bi hrvatskom javnom sektoru skinuo gaće

Zamisli softver koji 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, gleda u svaku javnu nabavu, svaku udrugu koja je dobila lovu iz proračuna, svaki sudski registar, svaku poveznicu između političara i firme koja je dobila posao — i ne trepne. Ne umara se. Ne ide na pauzu za ručak. Ne prihvaća kovertu. DABI AI je upravo to: obavještajna infrastruktura za transparentnost koja ne radi dashboard za gradonačelnika da se slika na fejsu, nego skida podatke iz sustava koji su ionako javni, ali ih nitko ne povezuje jer ih je previše i previše su dosadni. I zato je ovo jedina aplikacija koja bi mogla napraviti više štete za lokalne oligarhe nego svi revizori, tužitelji i novinari zajedno — jer ona ne spava, ne zaboravlja i ne da se podmititi sendvičem i kavom.

DABI ne izmišlja ništa novo. Javna nabava je javna. Sudski registar je javan. Financijski izvještaji udruga su javni. Problem je što su ti podatci rasuti po dvadeset portala, svaki s drugom logikom, drugim formatom, drugom razinom dostupnosti. Jedan je PDF koji se otvara u Acrobatu iz 2004, drugi je Excel tablica s tristo stupaca od kojih polovica nema podatke, treći je web stranica koja se ruši ako klikneš dva puta. DABI AI sve to povuče, očisti, poveže i pusti da algoritmi traže obrasce. Istu adresu stanovanja u različitim firmama koje su dobile posao od iste općine. taj broj mobitela u prijavi na natječaj i u udruzi koja je dobila donaciju. Firmu osnovanu tjedan dana prije natječaja koja je dobila posao. I to ne ručno, nego automatski, u realnom vremenu, bez da itko pita. Domaći. Koji kurac.

Naravno, prvo pitanje koje će postaviti svaki gradonačelnik, načelnik i pročelnik je: "Tko će to financirati?" Drugo pitanje, koje neće postaviti naglas, je: "Kako da spriječimo da to radi?" Jer DABI AI nije alat koji pomaže vlasti da bude bolja. DABI AI je alat koji pomaže građanima, novinarima, oporbi i tužiteljstvu da vide što vlast radi. I tu leži ključni problem: u Hrvatskoj se transparentnost tretira kao dobrovoljna aktivnost, kao nešto što se radi ako baš moraš, ako ti EU fondovi traže, ako ti novinar sjedi za vratom. DABI AI pretvara transparentnost iz opcije u operativni sustav. Ne pita. Samo radi. Kao što Windows ne pita želiš li da vidiš što je na disku — on ti pokaže. DABI AI je Windows za javni novac. Samo što je, za razliku od Microsofta, besplatan i ne šalje tvoje podatke u Kinu.

Tehnički, izvedba nije problem. Dvadeset i pet godina iza mene u IT-u, od ISP-a do servera do kodiranja, i mogu ti reći: spajanje javnih baza podataka i puštanje ML modela da traže anomalije je riješen problem. Nije raketa. Treba ti server, baza, par dobrih developera i netko tko razumije hrvatsku birokraciju dovoljno duboko da zna gdje su podatci zakopani. Problem nije tehnologija. Problem je što bi DABI AI, prvi put u povijesti hrvatske javne uprave, omogućio da se vidi što se stvarno događa. Ne ono što piše u izvještaju koji je sastavio zaposlenik koji je na birou, ne ono što je gradonačelnik rekao na konferenciji, nego sirovi podatci. Faktografija. Bez filtera. Bez interpretacije. Bez mogućnosti da netko kaže "ma to nije tako" jer su podatci tamo, crno na bijelo, povezani, potvrđeni iz tri izvora. I to je jebeno strašno za svakoga tko je ikad organizirao natječaj za prijatelja.

A najbolji dio? DABI AI ne treba čekati da ga netko odobri. Možeš ga pokrenuti kao nezavisni projekt, s tri servera, otvorenim kodom i crowd-sourced financiranjem. Svaka JLS u Hrvatskoj ima javnu nabavu. Svaka JLS ima udruge koje su dobile novac. Svaka JLS ima komunalne firme. DABI AI može pokriti cijelu državu iz jedne prostorije. Ne treba ti ministarstvo. Ne treba ti Sabor. Ne treba ti ničije dopuštenje. Treba ti samo netko tko zna programirati, netko tko zna gdje su podatci i netko tko nema strah da će mu netko pokucati na vrata. I to je, nažalost, najveći problem. Jer u Hrvatskoj je transparentnost često kažnjiva. Ne formalno, nego efektivno. Ako otkriješ previše, nećeš dobiti sljedeći projekt. Nećeš dobiti dozvolu. Nećeš dobiti poziv na natječaj. Sustav se brani pasivnom agresijom. Ne kaže ti "ne smiješ". Samo ti oteža toliko da odustaneš.

I zato je DABI AI ili genijalan ili naivan. Genijalan ako ga netko napravi kao infrastrukturu, kao javno dobro, kao nešto što je preveliko da ga se ugasi. Naivan ako misli da će hrvatska vlast sjediti skrštenih ruku dok netko otkriva kako su potrošili milijun eura na konzultantske usluge firme koja ima prijavljenu adresu u stanu od 30 kvadrata u Zagrebu. Jer to će se dogoditi. DABI AI će pronaći stvari koje ne bi trebao pronaći. I tada počinje prava borba. Ne tehnička. Politička. Pravna. Medijska. Borba u kojoj će netko reći "to je ilegalno prikupljanje podataka" iako su podatci javni. Netko će reći "to krši GDPR" iako GDPR ne štiti javne podatke o pravnim osobama. Netko će reći "to je politički motivirano" iako su podatci objektivni. I tada će se vidjeti tko je na kojoj strani. Oni koji žele transparentnost će braniti DABI AI. Oni koji ne žele da se vidi će ga napadati. I nema treće. Nema neutralne pozicije. Ili si za to da se vidi gdje odlazi javni novac, ili si za to da ostane u magli. Nema "s jedne strane... s druge strane". Ima samo "da" ili "ne".

Jedina konstanta u hrvatskoj javnoj upravi je sposobnost ljudi da budu iznenađeni stvarima koje su ionako javne, ali ih nitko nije povezao. DABI AI je taj koji povezuje. I ako ga netko napravi kako treba, prvi put u trideset godina, netko će morati odgovarati. Ne na novinskoj konferenciji. Ne u izjavi za medije. Nego na sudu, s brojevima, s vezama, s vremenskim linijama koje ne lažu. I to je jebeno lijepa misao. Pogotovo uz Negroni.

Izvor: DABI AI koncept i analiza hrvatskog javnog sektora