RItech Expo: Kada AI konferencija postane cirkus za odrasle koji se boje budućnosti

Exportdrvo u Rijeci pretvorit će se krajem ovog mjeseca u vatromet od buzzworda, panele i obećanja o umjetnoj inteligenciji koja će promijeniti sve, a nitko zapravo ne zna što to znači. Organizatori RItech Expo-a obećavaju spoj sajma, konferencije i edukacije, s naglaskom na AI i njezin utjecaj na poslovanje i svakodnevni život. To je, naravno, kod za: dođite čuti kako će vas strojno učenje spasiti od propasti, dok pijete besplatnu kavu i gledate u šarene grafikone. Dijagnoza ove vrste događaja je uvijek ista: simptomi akutnog FOMO-a uz kronični nedostatak konkretnih odgovora. Pacijent, u ovom slučaju lokalna tech scena, žudi za validacijom da je u toku, a terapeuti, odnosno panelisti, nude upravo ono što želi čuti — magično riešenje u obliku algoritma.

Ako je AI toliko revolucionaran za svakodnevni život i poslovanje, zašto ga uvijek treba objasniti na skupštini u skladištu prenamijenjenom u hipsterski prostor, uz koktele i name badgove? Odgovor je jednostavan: jer se ne prodaje tehnologija, prodaje se nada. Nada da ćeš, nakon što potrošiš dan slušajući općenite floskule, konačno shvatiti kako automatizirati onaj jebeno dosadni Excel izvještaj ili zašto tvoj chatbot i dalje zvuči kao sociopat. Cijela industrija konferencija o umjetnoj inteligenciji izgrađena je na tom jazmu između grandioznih obećanja s pozornice i potpuno banalne, svakodnevne potrebe malog poduzetnika koji se pita treba li mu uopće ChatGPT Plus. Ritam je predvidljiv: uvodna keynote prezentacija o singularitetu, sesija o etici koja završi bez zaključka, tehnical deep dive koji nitko ne prati, i završna panela o budućnosti rada gdje svi složno kažu da će biti drugačije.

Ono što se rijetko spominje, a što je zapravo jedina zanimljiva stvar, je ekonomija straha koja pokreće cijeli taj šou. Velike cloud kompanije, čiji se logoi vjerojatno nalaze među glavnim pokroviteljima, nemaju interesa da ti objasne kako jeftino i jednostavno možeš pokrenuti vlastiti model. Njihov biznis model počiva na tome da vjeruješ kako je njihov API neizbježan, skup i kompliciran kao operacija srca. Prodaju ti uslugu, ne autonomiju. Zato su panele o "lokalnom AI-u" ili "open-source alternativama" uvijek smješteni u neki sporedni šator, dok je glavna pozornica rezervirana za one koji pričaju o skaliranju do neba i natrag. To nije slučajnost, to je savršeno osmišljen marketing. Jer tko bi platio pretplatu od desetaka tisuća dolara godišnje kada bi shvatio da može istu stvar napraviti s par dobrih servera i znanjem koje se može naći besplatno na internetu?

Za Hrvatsku i regiju, takvi događaji su često samo preslikana formula iz zapadnih tech hubova, s istim speakerima, istim temama i istim rječnikom, samo s lokalnim prefiksom. Postavlja se pitanje koliko je od toga stvarno ukorijenjeno u lokalnim problemima — poput digitalizacije komunalnih poduzeća, optimizacije turističke sezone koja traje tri mjeseca, ili stvaranja robusne IT infrastrukture koja ne ovisi o ispisu iz EU fondova. Umjesto toga, često dobijemo generičke lekcije o tome kako će AI promijeniti financije, marketing i zdravstvo, primjere izvučene iz svjetskih silnica, a potpuno neprimjenjive na poduzeće od deset ljudi u Rijeci ili Pazinu. To je kao da organiziraš seminar o upravljanju jahtama u središtu Zagorja.

Najveći apsurd leži u samom obećanju "edukativnog programa". Što se točno može naučiti o nečemu što se mjenja brzinom svjetlosti u roku od nekoliko dana na sajmu? Pravo znanje o AI-u ne stječe se slušanjem motivacijskih govora, već mjesecima mukotrpnog čitanja dokumentacije, eksperimentiranja, razbijanja koda i učenja iz vlastitih pogrešaka. Konferencija može dati smjer, upoznati te s ljudima, zapaliti iskru — ali ne može te educirati. To je instant juha umjesto obroka: okus je tu, najesti ćeš se na čas, ali nutritivna vrijednost je nula. Ipak, svi ćemo piti tu juhu, jer je ugodno osjećati se dio nečeg većeg, biti u sobi s ljudima koji koriste iste buzzworde i vjerovati, makar na nekoliko sati, da smo na rubu nečeg velikog.

Na kraju, vrijednost RItech Expo-a neće biti u sadržaju koji se prenosi s pozornice, već u onome što se događa između redova — u onim neugovorenim razgovorima uz stol, gdje netko možda podijeli kontakt za klijenta koji traži upravo tvoju uslugu, ili gdje čuješ iskrenu priču o tome kako je netko propao pokušavajući implementirati neki AI projekt. Prava inteligencija, umjetna ili ne, često se krije u iskustvima koja se ne nalaze u službenom programu. Problem je što se ta iskustva ne mogu pakirati u prodaju ulaznica, niti staviti na promotivni banner. Za one koji dođu tražeći brzu pilulu, događaj će biti razočaranje. Za one koji dođu s jasnim pitanjima i spremnošću da kopaju dublje od površine, možda će pronaći zrno istine u sveopćoj pjeni od najava. No, jedno je sigurno: budućnost se neće dogoditi u Exportdrvu tijekom četiri dana. Ona se već događa negdje drugdje, u tišini, daleko od pozornica, u glavama i na serverima onih koji su odlučili da će je graditi, a ne samo o njoj pričati.

Izvor: riportal.net.hr

Izvor: riportal.net.hr

Izvor: riportal.net.hr