Digitalna putovnica za bateriju

Trideset godina u IT-ju naučilo me jedno: svaka revolucija koja počinje s QR kodom već je u startu sumnjiva. — sad će baterije, odjeća, namještaj i kućanski uređaji nositi digitalne putovnice, skeniraš i sve znaš. Koji kurac, pa mi još nismo naučili ljude da skeniraju račun u restoranu prije nego što plate, a već im serviraš životopis svake sijalice u stanu.

Prvo, hajmo malo anatomije ovog poteza. Europska unija, ta divna tvorevina koja ti daje pravo da se žališ na sve, a istovremeno ti nameće obvezu da se žališ na sve s dodatkom od 47 stranica propisa, odlučila je da potrošač mora znati odakle dolazi njegov toster. Ne, nećeš dobiti samo naljepnicu "Made in China" veličine poštanske marke, nego cijeli digitalni dosje: tko je sastavio, od kojih sirovina, koliko je CO2 ispušteno dok je vijak uvijan, i — najvažnije — gdje ćeš taj vijak baciti kad se toster pokvari za 14 mjeseci i jedan dan. Jer, naravno, garancija ističe taman kad shvatiš da je pečenje kruha postalo egzistencijalno pitanje.

A sad ono najbolje: "stariji to ne mogu pratiti". Kao da je problem u godinama, a ne u činjenici da je prosječna digitalna putovnica dizajnirana tako da je za njeno čitanje potreban pametni telefon, aplikacija, internet veza i živci od čelika. Moja baka, koja je preživjela rat, socijalizam i tranziciju, treba sad skenirati QR kod na jastuku da bi saznala da je punjen perjem iz pataka koje su imale bolji životni standard od prosječnog Riječanina. Nije problem u starosti, nego u apsurdu.

I tu dolazimo do srži problema. Digitalna putovnica je odlična ideja — na papiru. U praksi, to je još jedan sloj birokracije koji će netko morati platiti. Proizvođači će podići cijene. Mali dućani, oni u kvartu gdje prodavačica zna tvoje ime i tvoje navike, ostat će bez mogućnosti da ispune propise, pa će ih pojesti oni veliki. A veliki? Oni će digitalne putovnice pretvoriti u marketinški alat, jer naravno. "Skeniraj i vidi koliko smo mi zeleni, etični i održivi." I sve je to istina dok ne skeniraš i ne vidiš da je tvoja "eko" majica napravljena u tvornici u Bangladešu koja je dobila dozvolu za rad jer je platila lokalnom dužnosniku.

Sjetim se 1996., Kvarner Net, prvi ISP u regiji. Ljudi su dolazili s disketama, pitali "kako da pošaljem mail", "što je ovo www". I mi smo im objašnjavali. Strpljivo. Danas, netko tko nije odrastao s internetom treba razumjeti blockchain, digitalne potpise, QR kodove i aplikacije koje se ažuriraju svaki tjedan. I onda mu kažu: "Samo skeniraj." Kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Nije. Nije prirodno. Prirodno je da uzmeš proizvod, okreneš ga, pročitaš naljepnicu i doneseš odluku. Sve ostalo je tehnološki fetiš koji služi nekome drugome, ne tebi.

Ali hajmo malo dublje. Tko zapravo profitira od digitalnih putovnica? Nije potrošač, jer on dobiva informacije koje su mu u 90% slučajeva beskorisne. Nije ni mali proizvođač, jer on mora uložiti u sustav koji ga neće učiniti konkurentnijim. Profitiraju oni koji prodaju rješenja: IT kompanije, konzultanti, revizori. I naravno, oni koji će podatke iz tih putovnica koristiti za analizu, profiliranje i — tko zna — možda jednog dana za dinamičko određivanje cijene. "Vaš toster je star, a njegova digitalna putovnica pokazuje da je proizveden u tvornici s lošim ekološkim certifikatom — zato vam predlažemo premium model po 30% višoj cijeni."

A najgore od svega je što će ova regulativa, kao i mnoge prije nje, najviše pogoditi one koji si ne mogu priuštiti da budu "digitalno pismeni". Starije, siromašnije, one koji žive na rubu. Njima će trgovina postati još jedan labirint u kojem se moraju snalaziti, dok će oni s novcem i vremenom imati luksuz da biraju. Jer, naravno, digitalna putovnica neće biti obavezna za sve. Bit će obavezna za one koji ne mogu platiti odvjetnika da im objasni iznimke.

I eto nas opet. Nova tehnologija, stari problemi. Netko će zaraditi, netko će izgubiti, a većina će samo skenirati QR kod i nastaviti živjeti svoje živote, ne shvaćajući da je upravo ta mala radnja — skeniranje — samo još jedan korak u svijetu u kojem je transparentnost postala roba, a ne pravo.

Jedina konstanta u ovoj industriji je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim. Digitalna putovnica nije ništa novo. To je samo stara dobra naljepnica, presvučena u digitalno ruho, s dodanim slojem birokracije i profita. I dok vi budete skenirali svoj toster, netko će skenirati vas.

Izvor: riportal.net.hr