Europski tech investicije u travnju su pale za sedam posto u usporedbi s ožujak, što je brojka koja...

Sedam posto mjesečnog pada zvuči kao statistika koju će neki kozmetički urediti u press releaseu s naslovom "prilagođeno tržište u fazi konsolidacije", ali u stvarnosti je to samo još jedan dokaz da europski VC svijet pati od iste bolesti od 2015. — previše pitch deckova o blockchainu za poljoprivredu i premalo stvarnih prihoda. Isto kao što je uvijek bilo. Razlika je samo što su sad iznosi veći, pa pad boli više.

Ako uzmete u obzir da je u travnju ukupno uloženo oko 3.2 milijarde eura u europske tehnološke kompanije, i da je to pad od sedam posto u usporedbi s ožujak, dolazite do zaključka da je tržište i dalje zdravo — ali zdravo na način na koji je čovjek koji pušku kutiju dnevno "zdrav" jer još uvijek može hodati do kioska po nove cigarete. Funkcionira, ali pitanje je koliko dugo.

Zanimljiviji podatak od samog pada je onaj o distribuciji kapitala. Četrdeset posto svih investicija u travnju otišlo je u tri kompanije. Tri. Od stotina tisuća startupa u Europi, tri su dobile gotovo pola kolača. To nije tržište, to je feudalizam s PowerPoint prezentacijama. Ako ste startup iz Rijeke koji radi pametne kante za smeće, vi se ne natječete s njemačkim AI gigantom za taj fond — vi se natječete za mrvice koje ispadnu sa stola dok se oni dogovaraju tko će dobiti sljedećih 400 milijuna.

To je problem koji europske vlade ne žele priznati, jer priznanje bi značilo da su desetljeće subvencija, inkubatora i EU fondova proizvelo isto što i američki model bez ikakve regulacije — koncentraciju kapitala u rukama nekolicine srećkovića koji su se zatekli na pravom mjestu u pravo vrijeme. Samo što su ti srećkovići u Europi, pa ih zovemo "uspješnim primjerom europske inovacije", dok su u Americi "još jedan startup kojeg je kupio Google".

A tu dolazimo do najboljeg dijela cijele priče. Pad investicija nije uzrokovan manjkom ideja ili talenta. Europa ima više inženjera po kvadratnom metru nego bilo koja druga regija na svijetu. Imate čovjeka u Zagrebu koji je napravio bolji ERP sustav od SAP-a, imate ženu u Tallinnu koja je riješila problem kibernetičke sigurnosti koji muči Pentagon, imate tipa u Barceloni koji je izumio način da se solarna energija skladišti bez litija. Problem je što ti ljudi nemaju pristup kapitalu koji bi im omogućio da svoje ideje pretvore u proizvode, jer europski investitori i dalje razmišljaju kao bankari iz 1985. — trebaju tri godine prihoda, garanciju da će netko kupiti firmu i osobnu preporuku nekoga tko je već bogat.

U međuvremenu, američki fondovi ulažu u europske startupe brzinom kojom europski fondovi ulažu u dionice komunalnih poduzeća. Razlog je jednostavan — Amerikanci su shvatili da je Europa jeftina. Za taj novac koji u San Franciscu kupi dva inženjera koji traže stanodavca kojem ne smeta što plaćaju u equityju, u Varšavi dobijete cijeli tim koji već ima prototip i prve kupce. To nije pametno ulaganje, to je arbitraža na ljudskoj gluposti.

Ako pogledate koje su kompanije dobile najveće investicije u travnju, primijetit ćete obrazac koji se ponavlja svaki mjesec — AI, deep tech, obnovljiva energija i zdravstvo. Četiri kategorije koje su u modi ne zato što su nužno najprofitabilnije, nego zato što ih mediji vole, investitori razumiju i vlade subvencioniraju. To je začarani krug u kojem se novac slijeva u iste sektore, dok inovacije u logistici, poljoprivredi ili proizvodnji čekaju u redu za ostatke.

Teško je ne primijetiti ironiju u činjenici da Europa, koja se ponosi svojom industrijskom baštinom i proizvodnim kapacitetima, ulaže u AI koji će te iste kapacitete učiniti nepotrebnima. Dok Njemačka zatvara tvornice automobila, investitori ulažu u algoritme koji će projektirati automobile koje nitko neće moći proizvesti jer su tvornice zatvorene. To je kao da kupujete karte za koncert benda koji je objavio da se raspada. Svi znaju kraj, ali se pretvaraju da će biti drugačije.

Ali možda i nije sve tako crno. Možda je pad od sedam posto zapravo zdrava korekcija koja će izbaciti iz igre one koji su se vozili na valu hypea bez stvarne vrijednosti. Možda će manje novca značiti više discipline i manje startupa koji troše milijune na foosball stolove i craft pivo dok ne shvate da njihov proizvod nema tržište. Možda.

Ali sumnjam. Povijest tech investicija u Europi je povijest ponavljanja istih grešaka sve dok netko ne izgubi dovoljno novca da se sjeti pitati — koji kuac mi ovo radimo? Do tada, gledat ćemo iste grafikone, iste trendove i iste izvještaje koji nas uvjeravaju da je sljedeća godina godina preokreta. A sljedeća godina nikad ne dođe.

U međuvremenu, netko u garaži u Rijeci radi na projektu koji bi mogao promijeniti način na koji koristimo energiju, ali nema 50 tisuća eura za prototip. I to je, na kraju, jedina brojka koja stvarno vrijedi. Ne pad od sedam posto, nego tisuće propuštenih prilika koje se ne vide ni u jednom izvještaju.

Izvor: tech.eu