Grad koji ne zna tko mu vodi poslove

Dvije platforme, taj grad, ista javna uprava — ali svijet distanciran kao da su jedna aplikacija za naručivanje pizze, a druga forenzički laboratorij. Kupuj Online d.o.o. je onaj dečko na partyju koji pokazuje kako zna žonglirati s tri naranče. RiNET je tip koji u kutu tiho čita tvoj bankovni izvod, sudski registar i popis članova uprave, pa ti na odlasku kaže: "Znaš da ti je šogor direktor firme koja je dobila zadnji natječaj bez da je imala zaposlene?" Jedno je informacija. Drugo je obavještajni rad. Razlika je jebeno bitna.

Kupuj Online je napravio ono što svaki grad treba napraviti — digitalizirao je glupe stvari. CityCard, Autotrolej karte, parking. Plati, skeniraj, izađi. Korisno. Površno. To je kao da netko kaže "napravio sam CRM" jer je kupio Excel tablicu i obojio retke u plavo. Aplikacija funkcionira, ljudi je koriste, netko se bogati na provizijama. I to je u redu — ali to je informacijski posrednik. Posreduje između tebe i autobusa. Ne pokazuje ti tko je vlasnik autobusa, zašto su karte poskupele i koja veza povezuje direktora Autotroleja s čovjekom koji je dobio koncesiju za održavanje stajališta.

Tu dolazi RiNET. I tu počinje problem.

Zamisli graf. Ne graf u excelu, nego graf — čvorovi i veze. OIB-ovi, sudski registri, javne nabave, udruge, sportske forenzike, RGFI financijski podaci, političke stranke. RiNET ne prodaje karte. RiNET prodaje transparentnost. Ili bi prodavao, da itko odluči da transparentnost ima cijenu. Umjesto toga, platforma postoji kao javno dobro, kao onaj tip koji je na faksu imao sve bilješke i nikad ih nije tražio novac za kopiranje. Samo pokaže. I to je dovoljno da se pojedini ljudi znoje dok sjede u svojim uredima na Korzu.

Jer evo u čemu je kvaka. Kupuj Online ti omogućuje da platiš kartu bez da stojiš u redu. RiNET ti omogućuje da vidiš zašto je tvoja karta poskupjela — tko je glasao za, koja firma je dobila posao, tko je u firmi, tko je u odboru, koje udruge su se zalagale za to, i koji je politički donator povezao sve te točke u jednu crtu na grafu. Jedna platforma je korisna. Druga je opasna. I zato druga nema reklame na autobusnim stanicama.

Pedeset tisuća ljudi dnevno koristi CityCard. Koliko ih zna tko je vlasnik Kupuj Online? Koliko ih zna da je ista firma koja drži kartu za autobus povezana s firmom koja drži kartu za rođendan djeteta u dvorani koju je grad dao u zakup bez natječaja? Nula. Baš nula. Jer Kupuj Online je informacijski posrednik — pokazuje ti gdje je izlaz, ne tko je gradio stanicu.

RiNET pokazuje sve. I zato RiNET nema milijun korisnika. Ima tisuću. Ali ta tisuća su novinari, istražitelji, oporbeni vijećnici i par studenata koji su na faksu naučili da podaci nisu samo brojevi nego oružje. Tisuću ljudi koji su shvatili da je javna nabava najbolji krimić koji se u Hrvatskoj piše.

RGFI podaci su koštali. Netko je platio da se financijski izvještaji svih firmi u Hrvatskoj skeniraju, očiste i stave u strojno čitljiv oblik. Država to nije napravila. Naravno da nije. Država jedva drži bazu OIB-ova konzistentnom — svaki put kad netko promijeni prezime, sistem pukne kao da je 1994. RiNET je uzeo te podatke i povezao ih. OIB s OIB-om. Udruga s firmom. Firma s natječajem. Natječaj s političarem. Političar s drugom firmom. I odjednom nemaš više gomilu papira. Imaš mapu. Mapu koja pokazuje tko kome duguje, tko koga financira i tko kome dodjeljuje poslove bez da itko pita zašto.

A onda dođeš do sport forenzike. To je onaj dio koji izvlači živce na vidjelo. Jer sport u Hrvatskoj nije sport. Sport je mehanizam za transfer novca iz javnih fondova u privatne džepove, zamotan u dres i navijačku pjesmu. RiNET povezuje udruge, saveze, firmice koje se bave "marketinškim uslugama", i ljude koji se pojavljuju u tri različita odbora istovremeno. Ispada da je taj čovjek u upravnom odboru rukometnog kluba, u nadzornom odboru komunalne firme i u udruzi koja je dobila 200 tisuća eura za "promociju sporta među mladima". Promocija sporta. Naravno.

I sad dolazi pitanje koje nitko ne postavlja jer je previše naivan da bi ga itko ozbiljno shvatio: zašto grad ne kupi RiNET, ne integrira ga u svoj sustav i ne kaže — ovo je naš dashboard transparentnosti? Zato što transparentnost nije cilj. Cilj je kontrola. A kontrola se gubi kad svatko može vidjeti što radiš.

Kupuj Online je siguran. Prodaje karte. Ne prodaje istinu. RiNET prodaje istinu, ali istina nema pretplatnički model jer oni koji bi je platili su oni koji je se boje. Ironija je savršena. Platforma koja bi mogla spasiti milijune eura javnog novca nema budžet za servere, dok platforma koja ti naplaćuje pedeset centi za kartu ima marketing kao da prodaje Coca-Colu.

A najbolji dio? Kupuj Online je u vlasništvu firme koja drži još deset sličnih koncesija po Dalmaciji i Istri. I sve te koncesije su dobivene na natječajima. I svi ti natječaji su prošli. I sve je legalno. I sve je provjerljivo. I baš zato što je sve provjerljivo, RiNET je opasniji od bilo koje istrage. Jer ne trebaš sudski nalog. Trebaš samo browser i pet minuta vremena.

Tisuću korisnika je dovoljno da se stvari pomaknu. Ali tisuću korisnika nije dovoljno da se promijeni sistem. Za to treba deset tisuća. Ili sto tisuća. Ili jedan gradonačelnik koji nema što skrivati. Sretno s pronalaskom tog.

Izvor: [RGFI javni podaci](https://rgfi.pravosudje.hr), [RiNET](https://ri.net), [Kupuj Online](https://kupujonline.hr), [Sudski registar RH](https://sudreg.pravosudje.hr)