GSR Ventures prikuplja 350 milijuna dolara za novi fond u Kini

Tri stotine pedeset milijuna dolara je iznos koji bi mogao kupiti mali otok, ili bar sljedeći najbolji restoran u Amsterdamu — ali u svijetu venture capitala, to je tek početna investicija koja se koristi za prodaju sanjivih ideja koje će nekom drugom donijeti gomilu novca. GSR Ventures, jedan od pionira u investicijama u kineske tehnologije, koristi svoj udio u aplikaciji RedNote kao mamac za privlačenje novih kapitala, što je sjajan primjer kako se novac može transformirati u još više novca, bez da itko zapravo mora nešto napraviti.

RedNote, ili kako ga poznaju van Kine, Xiaohongshu, savršeno ilustrira modernu ekonomiju. Aplikacija koja je nastala kao društvena platforma za dijeljenje iskustava o kupovini, sada je postala središnja točka tog kapitalističkog hare krishna pokreta gdje svatko prodaje svoj proizvod, a svi se međusobno trude izgledati bolje nego što zapravo jesu. Osnovana s idejom da korisnici dijele autentična iskustva, RedNote je sada tako autentična kao reklamni plakat na zidu nekog srednjoškolskog hodnika.

Investitori se, naravno, obožavaju prisjetiti koliko su pametni kada su uložili u nešto što je zapravo postalo popularno. No, što se događa kada se hype slegne? Kada se prašina slegne, a korisnici shvate da su sve te „autentične“ preporuke samo još jedan oblik marketinga? Prijatelji moji, tada dolazi vrijeme za isplatu računa, a taj račun često izgleda kao dug koji nikada ne prestaje rasti.

S obzirom na to da je GSR Ventures već imao uspjeha s RedNote-om, postavlja se pitanje — koliko će puta investitori biti spremni staviti novac na stol bez realnog temelja? Ako je to ono što nazivamo "novom ekonomijom", onda je naše razumijevanje ekonomije došlo do tačke gdje je sve moguće, a ništa ne vrijedi.

I tako, dok se GSR Ventures priprema za još jedan krug financiranja, naivno se pitam: stvarno li su svi ti milijuni dolara samo još jedan način da se od nas potrošača izvuče više novca? Ako su RedNote i njeni investitori tako sigurni u svoju budućnost, zašto ne bi pokrenuli nešto poput "dijamantskog paketa", gdje bi korisnici mogli platiti dodatno da bi ih se uvjerilo da je sve to istina? Onda bi barem svi znali što dobivaju.

Naravno, bit će tu i onih koji će reći da je sve to dio inovacije i napretka, da se tako gradi bolja budućnost. No, dok gledam kako se novac vrti u krug, a realnost ostaje negdje na dnu, da smo svi postali sudionici jednog velikog cirkusa gdje je zabava jedina stvar koja se zapravo isplati.

S jedne strane, imamo investitore koji zarađuju milijune na idejama koje se često temelje na iluziji. S druge strane, imamo korisnike koji su u potpunosti svjesni te iluzije, ali se i dalje upuštaju u igru. I tako, u tom vrtlogu novca, iluzija i stvarnosti, postavljam pitanje: koliko dugo još možemo održavati ovu farsu bez da se netko zapita — zašto? Zašto trošimo vrijeme i resurse na nešto što se čini kao igra bez pravila, gdje su svi gubitnici?

Budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: thenextweb.com