Indijska financijska elita: pet bogataša koje je novac naučio brojati do milijarde

Pet ljudi koji su se obogatili na financijskim uslugama — od privatnog bankarstva do online brokera — i to u zemlji gdje većina stanovništva nema bankovni račun, a kamoli dionicu. To ima logike. Netko mora brojati novac koji drugi nemaju. I tako je oduvijek. Ali ono što indijsku financijsku priču čini posebnom nije samo količina novca, nego brzina kojom je nastala — i pitanje koje se nameće samo od sebe: kada zemlja s 1,4 milijarde ljudi proizvede pet financijskih tajkuna, je li to znak zdravog kapitalizma ili simptom nečega dubljeg?

Prije trideset godina, kad sam postavljao prve modeme u Rijeci i objašnjavao ljudima što je to internet, Indija je bila sinonim za call centre i outsourcing. Tvrtke su tamo slale svoje korisničke servise jer je radna snaga bila jeftina, obrazovana i govorila engleski. Danas ista ta zemlja izvozi financijske usluge, softver i milijardere. Nije loše za zemlju koja je prije jedne generacije bila poznata po tome da su joj vlakovi kasnili, a birokracija bila sporija od monzuna. Ali evo što me zanima: kako to da su se baš financijski posrednici obogatili više od onih koji stvaraju stvari? Gdje su indijski proizvođači čipova, inženjeri infrastrukture, graditelji?

Odgovor je, naravno, u prirodi novca. Novac voli novac. A financijske usluge su posao u kojem se novac množi bez da se išta fizički proizvede. To nije kritika — to je zapažanje. Netko mora posredovati između štediša i dužnika, između investitora i poduzetnika. Ali kad pogledate listu najbogatijih Indijaca, primijetit ćete da su tamo ljudi koji su napravili infrastrukturu za trgovanje, ne oni koji trguju. To je kao da se najbogatiji ljudi u Rijeci ne bi zvali oni koji grade brodove, nego oni koji prodaju karte za trajekt.

Indijski financijski sektor prošao je kroz transformaciju koja je u drugim zemljama trajala pola stoljeća, a tamo je stisnuta u petnaest godina. Digitalizacija bankarstva, eksplozija online brokera, platforme za plaćanje koje su zaobišle klasične banke — sve je to stvorilo golemu vrijednost. I kao i uvijek, oni koji su bili na pravom mjestu u pravo vrijeme — i koji su imali kapital da prežive prve godine kada su svi sumnjali — sada su bogatiji nego što su sanjali. Ali ono što je zanimljivo nije njihovo bogatstvo, nego ono što ono govori o strukturi indijskog gospodarstva.

U svakoj zemlji koja se brzo razvija postoji trenutak kada financijski sektor raste brže od realnog gospodarstva. To je normalno — banke, brokeri i osiguravatelji moraju sustići rast poduzetništva. Ali postoji i trenutak kada financijski sektor počne živjeti vlastitim životom, stvarajući vrijednost koja je sve više odvojena od stvarnih tvornica, polja i usluga. Indija je, čini se, ušla u tu fazu. Pet najbogatijih financijskih imena u zemlji s najvećom populacijom na svijetu — to nije vijest o njima. To je vijest o tome kamo ide svjetsko gospodarstvo.

Jer Indija nije izolirani slučaj. To je laboratorij za ono što će se dogoditi ostatku svijeta. Kada imate milijardu ljudi koji preskaču generaciju bankarstva i idu direktno na mobilno plaćanje, dobijete uvid u budućnost. A budućnost je, kako se ispostavilo, prilično profitabilna za one koji posjeduju posredničku infrastrukturu. Oni su kao vlasnici mostova na rijeci tijekom zlatne groznice — ne kopaju zlato, ali naplaćuju prolaz. I to je, naravno, posve legitimno. Ali pitanje koje si postavljam je: što se događa kada most postane skuplji od zlata koje se preko njega prijevozi?

Indijska financijska elita suočava se s istim izazovom s kojim se suočavaju sve financijske elite u povijesti — kako opravdati svoje bogatstvo u zemlji gdje je nejednakost sve vidljivija. Indija je danas zemlja s najvećim brojem milijardera u Aziji, ali i s najvećim brojem gladnih ljudi na svijetu. Ta dva podatka žive u istoj statistici, u istoj vijesti, u istom članku o financijskom uspjehu. I to nije slučajnost. To je struktura.

Ali nemojmo se zavaravati da je to samo indijski problem. Globalizacija je stvorila globalnu klasu financijskih posrednika koji su sve bogatiji dok realna ekonomija stagnira. Indija je samo najdrastičniji primjer tog trenda — zemlja u kojoj su financijske usluge postale glavni izvor novog bogatstva, dok je proizvodnja, unatoč svim pričama o "Make in India", još uvijek zaostaje. Pet imena na Bloombergovoj listi nisu iznimka. Oni su pravilo. I pravilo kaže: najbolji način da postaneš bogat u današnjem svijetu nije da nešto napraviš, nego da posreduješ u novcu koji drugi zarađuju.

To je model koji funkcionira. I to je model koji će se nastaviti. Dok god postoji netko tko želi trgovati, netko tko želi posuditi i netko tko želi uložiti, postojat će i netko tko će naplatiti tu uslugu. A u zemlji s milijardu i pol ljudi koji tek ulaze u financijski sustav, ta naplata će biti — kako kažu u mojoj Rijeci — jebeno unosna.

Izvor: bloomberg.com