Investitori ponovno sumnjaju u ambicije jednog čovjeka.

Trideset milijardi dolara — to je cifra koja se stvara u istom trenutku kada se nađeš na rubu sumnje. Ova digitalna era donosi nam neprestane inovacije, ali zar ne bi bilo logično da se bar jednom zapitamo tko zapravo kvari igru? Dok se neki od najbogatijih ljudi na svijetu igraju s novcem kao da je riječ o virtualnim kockicama, ostatak nas jednostavno pokušava preživjeti. I tako, dok se bogataši natječu u tome tko će izvesti spektakularniji trik, stvarnost je da su investitori postali skeptični prema svemu što dolazi s potpisom „genijalnog uma“.

U posljednje vrijeme, jedan od najpoznatijih „vizionara“ odlučio je preusmjeriti svoj fokus s intergalaktičkih letova na umjetnu inteligenciju. Nije li to fascinantno? Zamislite da se probudite i odlučite da ste sada, umjesto astronauta, stručnjak za AI. Ali, što je sljedeće? Da li će se isto dogoditi i s dronovima? „Hej, gledajte, sada smo u dron poslovanju, zaboravite na rakete!“ U međuvremenu, obični ljudi, oni koji ne jure za zvijezdama, pitaju se kako će im to pomoći u svakodnevnom životu. Jer, po svemu sudeći, većina nas nije baš previše zainteresirana za to kako se AI može koristiti u svemiru, a kamoli u našim domovima.

Kada je riječ o tehnologiji, uvijek se vraćamo na pitanje: „Ako je AI toliko pametan, zašto mu treba milijarde dolara i pet godina da nauči razliku između psa i muffina?“ Ova absurdnost postaje još evidentnija kada se zapitamo kako se ti novci zapravo troše. Čini se da je novac u tech svijetu kao lavanda u elitnim restoranima — punih ruku, ali bez stvarne vrijednosti. Koji kurac zapravo radi taj novac?

Investitori su, očito, postali razočarani. Zrakoplovstvo i svemirski programi trebali bi biti ekvivalentni kasinima, mjesta gdje bi se moglo riskirati, ali ne i s novcem koje se ne može izgubiti. I tako, dok neki likovi pokušavaju prodati maglu, drugi se pitaju hoće li uopće ikada vidjeti povratak na svoje „ulaganje“.

Osim što su se neki od njih odlučili povući, drugi su odlučili iznijeti svoja razočaranja na otvorenom. Ova situacija podsjeća na vječiti sukob između onih koji vjeruju u snove i onih koji se bore za stvarnost. U međuvremenu, obični ljudi i dalje se bore s kreditima, računima i s pitanjem što jesti za večeru. Na kraju dana, AI ili ne, svatko od nas želi samo miran san i da se probudi bez briga.

A sada, kad se svi ti „inovatori“ ukrcaju u svoje svemirske brodove, ostaje nam pitanje koje nas sve muči — tko će zapravo zarađivati na tom putu? U međuvremenu, dok se na nebu događaju čuda, na zemlji se odvijaju borbe. Investitori se povlače, a mi, obični smrtnici, ostajemo s pitanjem: „Koliko još ludosti možemo podnijeti?“

Nakon svega, je tehnologija alat, ne čarobnjak. Ako moraš objašnjavati zašto tvoj proizvod nije prijevara, vjerojatno jest.

Izvor: economist.com