Izvršni direktor

Dvajest godina kasnije, nakon što su nas uvjeravali da će nas roboti spasiti od dosadnog posla, tržište se konačno odlučilo malo razmisliti. Zvuči sarkastično? Naravno, jer je teško ne smijati se kad se sjetiš da su neki investitori bili spremni ući u bilo kakvu AI priču, misleći da će jeftini magični napitak riješiti sve njihove probleme. Dvadeset milijardi dolara za startup koji obećava da će automatizirati vašu svakodnevicu zvuči kao beznačajna svota, ali u stvarnosti to je više od cijelog proračuna za obrazovanje jedne države. I sada, odjednom, tržište počinje preispitivati tu "genijalnost".

Ono što je fascinantno, ako zanemarimo činjenicu da je fascinantno samo u smislu apsurda, jest da se investitori sada odjednom ponašaju kao da su shvatili da AI možda nije baš čarobni štapić. Naravno, sjetimo se da je nekoliko godina ranije svatko tko je imao budžet mogao samo reći "AI" i dobiti uplatu. Kako se pokazalo, taj pristup je bio poput kuhanja s instant rezancima — brzina ne garantira kvalitetu. Sad, kada tržište ponovno procjenjuje rizike, postavlja se pitanje: koliko će dugo trajati ta nova disciplina? I kako će se to odraziti na one koji su već zakoračili u sve te AI zamke?

Evo ti pitanje koje se nameće: zašto je AI financiranje postalo toliko privlačno u prvom redu? Ako AI nije ništa drugo nego skup algoritama koji se vrte u krug, koji kurac misle da će promijeniti svijet? Investitori su se ponašali kao da je svaki novi AI projekt potencijalni "sljedeći Facebook". U međuvremenu, naša stvarnost je takva da se AI često koristi kao izgovor za neznanje ili izbjegavanje problema koje je teško riješiti. Tko će priznati da njihova tvrtka nema plan, kad možeš jednostavno reći "radimo na AI"? To je poput pušenja u avionu i krivnje za loše zrakoplovstvo na vremenske uvjete.

Da se razumijemo, nisu svi AI projekti isti. Na tržištu postoji nevjerojatno puno inovacija koje su stvarno korisne. No, kako se tržište počinje usmjeravati prema realnosti, pitanje je koliko će dugo ti "zaista dobri" projekti moći privući investicije bez ikakvih dodatnih dokaza o svojim sposobnostima. Činjenica je da je došlo do pomaka. U trenutku kada cijela industrija shvati da nema čarobnog rješenja, a jedini odgovor na složene probleme je rad, može se dogoditi da se pojave i stvarne inovacije. I tu dolazimo do onog dijela gdje sve postaje zanimljivo.

Teško je ne primijetiti sličnost između financijskog tržišta i prepunog kafića. U jednom trenutku je sve u redu, svi se smiju i piju, a onda netko slučajno prospe piće po stolu, i odjednom svi gledaju jedno drugo s pitanjem: "Tko je kriv?" I tako se sada i investitori pitaju, "Zašto smo uopće ulagali u taj AI?" Ponekad je bolje ostati kod kuće s kartama nego riskirati s nečim što je nepoznato.

Pitanje ostaje: kada zapravo dođe do tog "re-pricinga", tko će nositi taj teret? Vjerovatno oni isti investitori koji su ušli u igru misleći da je AI poput čarobnog štapića, ali sada, s novim znanjem, pitaju se zašto su dopustili da ih privuče obećanje koje se ispostavilo kao prazna riječ. I tako, umjesto da se suoče s vlastitom glupošću, oni će tražiti krivca vani, u svijetu, kao da su svi drugi uključeni u neku zavjeru.

I dok se tržište polako vraća u stvarnost, postavlja se pitanje koliko će trajati taj novi ciklus discipline. Hoće li se investitori opet odlučiti za riskantne poslovne modele ili će napokon naučiti nešto iz svojih pogrešaka? Ako je prošlost ikakav pokazatelj, onda je odgovor: "Nisu oni krivi, to je AI."

Budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: bloomberg.com