Klobučarićev trg zatvoren zbog narušene statike garaže

Klobučarićev trg u Rijeci zatvoren je zbog narušene statike garaže, što je, usudim se reći, najbolji primjer katastrofalne organizacije i dugogodišnjeg ignoriranja problema koji su se samo gomilali. Ne, to nije nikakva novost. Riječ je o ozbiljnom pitanju koje se ponavlja kao loša melodija iz osamdesetih, a mi je to loša pjesma. Kada će ljudi prestati ignorirati očite signale opasnosti? Kada će netko konačno shvatiti da se sigurnost ne može kupiti s lijepim riječima i obećanjima?

Gradonačelnica Iva Rinčić najavljuje privremeno zatvaranje, no, kako to obično biva, što privremeno, to vjerojatno zauvijek. Tko uopće vjeruje da će tvrtka Best in Parking, koja je odgovorna za tu garažu, hitno krenuti u sanaciju? Jebeno je smiješno koliko se ovakvi problemi vuku godinama, dok građani, očito u stanju kolektivnog samozavaravanja, nastavljaju s normalnim životom. A što se događa kada konačno dođe do zatvaranja? Ljudi se pitaju kako im je to moglo promaknuti, dok zaboravljaju da su svi znali za opasnost.

Statika garaže nije nešto što se može zanemariti, a ovdje imamo slučaj u kojem struka govori jedno, a praksa drugo. Građevinski fakultet u Rijeci izradio je elaborat koji potvrđuje ozbiljne strukturne probleme, a mi se pitamo kako je moguće da su se ti problemi uopće mogli dogoditi. Ako se sjetimo svih onih rečenica o održivom razvoju i napretku, možemo se samo nasmijati. U ovom slučaju, napredak je bio sigurno u smjeru propadanja.

I tako, Klobučarićev trg, srce grada, postaje simbol neodgovornosti. Ljudi se ne mogu parkirati, a trg se zatvara kao da je u pitanju kakav ekskluzivni klub gdje se ulaz naplaćuje 200 kuna. Nekako sumnjam da će itko u Rijeci plakati za ovim mjestom.

S druge strane, pitam se, kakav je to signal za turiste? Hoće li se sada odlučiti posjetiti Rijeku? Ili će odabrati neku drugu destinaciju gdje im ne prijeti opasnost od urušavanja? Niti jedan grad nije savršen, a Rijeka se, čini se, bori s vlastitom nesposobnošću da se nosi s problemima koji su plod dugogodišnjeg propadanja.

Sve to ukazuje na širi problem — nedostatak odgovornosti. Čini se kao da su svi zaboravili osnovnu lekciju: ako se ne brineš o svojoj imovini, ona će ti se obiti o glavu. I sada, kada bi svi trebali sjediti s neopisivom tjeskobom, svijet se nastavlja vrtjeti. Svakodnevne brige, poput toga gdje ćeš parkirati ili tko će ti popraviti krov, odjednom postaju trivijalne u usporedbi s pitanjem sigurnosti.

Eto, još jedan dan, još jedan zatvoreni trg. Dodatna nelagoda za građane, a za vlasti još jedan podstrek da se bave stvarima koje su im važnije od sigurnosti građana. A sigurnost, ona je stvarno važna. Ali, u ovom ludom svijetu, izgleda da je važnija slika nego stvarnost.

I dok se ljudi pitaju kako će se situacija riješiti, ja se pitam: hoće li ikad? Možda će ovi problemi proći s vremenom, ali što to zapravo znači za naš grad? U ovoj igri čekanja, gdje su svi zaboravili na osnovnu odgovornost, postavlja se pitanje — tko će sljedeći naći sigurnost u ovom nesigurnom svijetu?

Izvor: fiuman.hr