Kvantna fizika je konačno formalizirala ono što je Sam Altman znao od početka

Ako ste ikada sjedili na sastanku s nekim tko prodaje "revolucionarni" tech startup, a da niste mogli odgonetnuti je li prvo trebao doći proizvod pa onda investicija ili obrnuto, svaka čast — intuitivno ste shvatili kvantnu superpoziciju uzročnog poretka. Dok kvantni fizičari u laboratorijima troše milijune da bi dokazali da se redoslijed događaja A i B može formalno staviti u superpoziciju — što znači da se ne može sa sigurnošću reći je li A uzrokovao B ili B uzrokovao A — u Silicijskoj dolini to nije teorija već standardni operativni postupak već desetljećima. Tu se prvo dobije valuacija od milijardu dolara, a tek onda se, možda, napravi nešto što vrijedi milijun.

Prvo se najavi da će AI riješiti smisao života, a onda se traži trilijun dolara za čipove da bi ga pokrenuo. Uzročnost? To je za siromašne. Za one koji žive u klasičnom, dosadnom svijetu gdje posljedice slijede akciju.

U kvantnom svijetu tech hypea, sve je moguće istovremeno — uspjeh i propast, inovacija i prijevara, otvoreni kod i zidani vrt — sve dok se sustav ne "kolabira" u jedno stanje, što obično znači kad SEC pokuca na vrata ili ponuda novčanih sredstva presuši. Eksperiment o kojem piše Ars Technica fascinantan je jer pokušava uvesti matematičku rigoroznost u ono što je kvantna mehanika već sto godina nazivala "čudnim". Ali čudno je samo onima koji očekuju da svijet funkcionira na logičan način.

Za one od nas koji smo proveli tri desetljeća u IT-u, gledajući kako se milijarde prelijevaju iz jedne besmislenice u drugu, ovo je jednostavno potvrda onoga što znamo: pravila su za druge. Kada fizičari kažu da je moguće konstruirati scenarij u kojem se dva procesa, A i B, izvode u superpoziciji poretka, tako da nije određeno koji je prvi, oni zapravo opisuju poslovanje bilo koje tech kompanije u fazi "scale-up". Je li prvo trebalo zaposliti 500 inženjera za metavers, pa onda shvatiti da nitko ne želi nositi VR naočale na kavu?

Ili je prvo trebalo shvatiti da je to glupost, pa ipak zaposliti 500 ljuda jer su već unaprijed najavili rast? Odgovor je: da. I jedno i drugo. Istovremeno.

Sve dok Mark Zuckerberg ne izađe na pozornicu i ne kaže "sada ćemo se fokusirati na AI", čime kolabira valna funkcija cijelog odjela u masovne otkaze. Lijepo je što znanost pokušava uhvatiti u koštac s ovim kaosom, ali tu leži i njezina naivnost. Oni misle da testiraju granice prirode. Mi znamo da testiraju granice ljudske sposobnosti za samozavaravanje.

Cijeli taj koncept "indefinite causal order" savršeno je utjelovljen u priči OpenAI-ja. Prvo je bio non-profit, posvećen otvorenom i sigurnom AI-u za dobrobit čovječanstva. Zatim je postao "capped-profit". Zatim je počeo zatvarati sve što je ranije otvorio.

Zatim je počeo tražiti 7 trilijuna dolara za čipove. Pitanje je jednostavno: je li Altmanova originalna vizija (ako je ikad postojala) uzrokovala kasniju potragu za globalnim bogatstvom? Ili je potraga za globalnim bogatstvom bila prava priča od početka, a sve ostalo je bila samo superpozicija marketinških poruka namijenjenih različitim publikama — regulatorima, medijima, naivnim inženjerima? Kvantni fizičar bi rekao da je to nemoguće odrediti bez promatranja, a promatranje kolabira sustav.

U praksi, točno to se i dogodilo: kada je uprava pokušala "promatrati" i ukloniti Altmana, sustav se kolabirao u potpuni kaos u roku od pet dana, jer se ispostavilo da je cijela konstrukcija ovisila o toj jednoj, nedefiniranoj varijabli u središtu. Naravno da je uzročni poredak neodređen. On je tako i dizajniran. Ovdje ulazimo u teritorij koji bi House nazvao "simptomatičnim za kroničnu industrijsku bolest".

Pacijent — u ovom slučaju cijela tech industrija — pokazuje duboku disfunkciju u percepciji uzroka i posljedice. Vjeruje da može prvo imati posljedice (masovno bogatstvo, društveni utjecaj), a onda kasnije, možda, proizvesti uzrok (stvaran proizvod, stvarna vrijednost). To nije kvantna mehanika, to je klasična megalomanija. Ima jedan klasičan, zemaljski test za ovu bolest: zove se "cash flow".

Kad novac prestane teći, sve superpozicije se magično kolabiraju u jednu, vrlo jadnu stvarnost: stečaj. Ali dok teče, sve je moguće. Možete biti i disruptor i monopolist. Možete graditi i rušiti demokraciju.

Možete obećavati otvorenost i graditi zidane vrtove. To nije nikakva kvantna čarolija, to je jednostavno posljedica imati toliko novca da vas nitko ne smije zaustaviti da provodite svoje eksperimente na cijelom društvu. I onda se pojavi Philomena Cunk s mikrofonom i postavi pitanje koje razbija svu tu sofisticiranu glupost: "Čekajte malo. Ako ovi znanstvenici mogu dokazati da se uzrok i posljedica mogu dogoditi istovremeno, ili obrnuto, znači li to da mogu napraviti stroj koji će mi prvo dati 10 milijuna dolara, a tek onda natjerati da izmislim razlog zašto ih zaslužujem?

Jer to bi mi stvarno bilo od koristi." I tu je, naravno, srž stvari. Cijeli tech ekosistem već radi na tom principu. To se zove "venture capital". Dobijete milijune, a onda, u superpoziciji svih mogućih budućnosti, pokušate izmisliti nešto što će opravdati tu investiciju.

U nekim paralelnim svemirima vi uspijete i postanete sljedeći Google. U većini drugih, ne uspijete i novac jednostavno nestane, a uzročni lanac je toliko zamršen — sa sigurnosnim zamkama, preferencijskim dionicama, konvertibilnim zadužnicama — da je nemoguće reći tko je što kriv i zašto je sve propalo. To nije kvantna neodređenost, to je pravno osmišljena neodređenost. I puno je profitabilnija.

Što se onda naučiti iz ovog kvantnog eksperimenta koji pokušava uhvatiti uzročnost u djelu? Da je formalna znanost možda 100 godina zaostala za kapitalizmom u razumijevanju stvarnosti. Kapitalizam je već shvatio da je uzročnost opcionalna, čak i nepoželjna. Pojam "moralnog hazarda" je klasična, svakodnevna superpozicija uzročnog poretka: menadžeri uzimaju ogromne rizike (uzrok) znajući da će, ako propadnu, posljedice snositi drugi (porezni obveznici, zaposlenici, mali investitori), a ako uspiju, nagrade će pripasti njima.

Je li njihova odluka uzrokovana time što ne snose posljedice? Ili su posljedice prenesene na druge upravo zato da bi se oni mogli ponašati na bezuzročan način? To je kvantno spregnuto stanje iz kojeg se ne može izaći. Dakle, sljedeći puta kad čujete za startup koji traži 50 milijuna dolara "da ubrza razvoj" nečega što još ne postoji, ili za AI kompaniju koja traži iznos veći od BDP-a mnogih država, sjetite se ovog kvantnog eksperimenta.

Oni ne prodaju proizvod. Oni prodaju superpoziciju. Prodaju vam sve moguće budućnosti istovremeno — onu u kojoj su genijalci koji će promijeniti svijet i onu u kojoj su samo još jedna grupa ljudi koji su vješti u crtanju diagrama na bijelim pločama. Vaš ulog je ono što kolabira tu valnu funkciju. arstechnica.com

Izvor: arstechnica.com