Najam ovog stana u Opatiji košta 1500 eura mjesečno, a cijena po kojoj bi se prodavao – para uši

Zamislite situaciju: plaćate 1500 eura mjesečno za najam stana u Opatiji, dok se cijena po kojoj bi se taj stan prodavao vrti oko svote koja bi, kad se sabere, mogla nahraniti cijelu vojsku nezadovoljnih mladih obitelji koje sanjaju o vlastitom krovu nad glavom. U međuvremenu, na tržištu nekretnina kao da je zavladala neka nova stvarnost, gdje je isplativost kupnje stana postala znanstvena fantastika, a put do vlastitog doma izgleda kao da ste krenuli na putovanje do Marsa. Jer, realno, tko uopće može priuštiti kupnju stana kad većina mladih ljudi jedva sastavlja kraj s krajem?

Evo vam jedna zanimljiva statistika: da bi prosječan čovjek mogao kupiti stan u Hrvatskoj, trebao bi raditi više od deset godina. Da, dobro ste čuli, deset godina! To je otprilike vrijeme koje je jednom poduzetniku trebalo da izumije novu aplikaciju za dostavu pizze koja nikad nije stigla na odredište. U tom kontekstu, zamislite koliko bi vremena i truda trebalo da se skupi dovoljno novca za vlastiti stan. I nije to samo pitanje novca, već i pitanje dostojanstva – a gdje je tu dostojanstvo kada ste prisiljeni plaćati više od polovice svoje plaće za najam?

Zadovoljstvo koje dolazi uz mogućnost posjedovanja nekretnine, izgleda, postalo je privilegija samo onih s debelim novčanikom i pravim vezama. Što, naravno, ne uključuje one koji su odrastali na Kvarneru, gdje je more bilo plavo, a snovi o vlastitom stanu bili su na dohvat ruke. Sada, svi mi koji se nadamo nekom boljem sutra, nalazimo se u situaciji gdje se tržište nekretnina ponaša kao da je uzelo drogu i ne planira se vratiti u stvarnost. Koji kurac se događa?

Prvo, valja napomenuti da se u Opatiji, gradu gdje su nekad odlazili samo bogataši i turisti, najam stana od 1500 eura čini kao svakodnevna stvar. Kako je to moguće? Kako je moguće da se cijene nekretnina podižu u nebesa dok se plaće jedva guraju na površinu? U zemlji gdje je pojam "normalno" postao "sjećam se kad je bilo normalno", svi se pitamo: tko su ti ljudi koji ulažu toliko novca u nešto što nam je svima postalo nedostižno? Odgovor je jednostavan: oni su oni s novcem, a mi? Mi smo samo vojnici u bitci za preživljavanje.

Treba li se onda čuditi što su mladi ljudi prisiljeni tražiti alternative? U svijetu gdje je najam postao luksuz, a kupnja stana misaona imenica, sve više njih odlazi u potrage za stanovima u nekim zabačenim dijelovima zemlje. Naravno, ne zaboravimo da se općenito radije selimo s mjesta na mjesto, jer je i to postalo izbor koji ne donosi više sreće. Samo pitanje za sve vas, koji ste navikli na udobnost svojih domova: koliko ste spremni riskirati za krov nad glavom? I koliko često se osvrćete na svoje snove koje ste ostavili iza sebe?

I dok se neki od nas bore s neizvjesnošću, s druge strane, nekretninski investitori na društvenim mrežama prave glamurozne kampanje kako bi privukli nove klijente. "Investirajte u svoj budući dom!" – govore s osmijehom na licu dok ih prati slika prekrasnih stanova i bazena. Čista ironija! Ljudi, zar ne vidite kako se igraju s našim snovima?

U ovom ludilu, gdje novac postaje bog, a mi samo vojnici bez oružja, trebamo se zapitati: što ćemo napraviti? Neki će odabrati borbu, neki će se povući i pronaći "sigurni" najam, a neki će se jednostavno predati sudbini. I tu dolazimo do apsurda; zašto bi itko trebao prihvatiti sudbinu koja nije njegova? Zašto bi itko trebao pristati na bizarno pravilo koje predlaže da je život bez vlastitog doma normalan?

Dok se cijene nekretnina penju u nebo, a mladi se bore s iznajmljivanjem, jedino što ostaje su šuplje fraze o "povratku u normalnost". U međuvremenu, stvarnost se sve više udaljava od nas, a snovi o vlastitom domu postaju samo još jedna slika na zidu. Da, nekad se činilo da su snovi dostižni, ali sada, kad je sve što imate u najmu skupo poput zlata, pitam se: gdje je ovdje pravda?

Budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: riportal.net.hr